Bach i Reger: Suite za violončelo solo

U novom izdanju emisije Art of Sound prepuštamo se u cjelosti zvuku jednog naročitog instrumenta, koji se opisuje kao onaj što je po svome zvučanju najbliži ljudskome glasu.

U pitanju je violončelo, za koji su komponovali mnogi umjetnici, a ovoga puta slušat ćemo dva kompozitora čija se djela za čelo ističu neobičnom ljepotom.

Početkom 18. stoljeća, jedan od znamenitih baroknih i najznačajnijih kompozitora uopće,  napisao je Šest suita za violončelo solo, koje su do danas ostale među najizvođenijim djelima za ovaj instrument. Naravno, radi se o Johann Sebastian Bachu (1685-1750), koji je za vrijeme službe kao kapelmajstor u Köthenu, negdje u periodu od 1717-1723 godine, komponovao ovih šest suita, koje se odlikuju osobenim emcionalnim nabojem i ugođajem.

No suite, uprkos svojoj posebnosti, nisu bile mnogo poznate sve do početka 20. stoljeća. Nekad u to vrijeme, jedan mladi umjetnik koji će kasnije postati veoma poznatim čelistom, Pablo Casals, otkrio je u jednoj prodavnici note ovoga djela, i tek će 1925 godine biti prvi koji je snimio kompletan rad.

Međutim, deceniju prije toga, jedan drugi kompozitor što je djelovao na prelazu iz kasnoga romantizma u dvadeseto stoljeće, Max Reger (1873-1916), dao je i svoj doprinos stvaranju za čelo. Iz njegovog zaista velikog opusa, iz kojeg mnogi radovi nisu doživjeli pozitivne reakcije, izdvajaju se Tri suite za violončelo solo, iz 1915. godine. One uvelike upravo asociraju na Bachov stil, što nije slučajnost jer je Regeru bio upravo uzorom veliki Bach. Max Reger je slijedio elemente njegovog komplesknog kontrapunkta i polifonije, a nerijetko svoj radove smještao u okvire forme fuge ili varijacije. Referirao se na muzički klasicizam i barok, slijedeći kompozicione tehnike tih stilova.

Oba umjetnika, od kojih je prvi nemjerljivo većom muzičkom figurom od drugoga, dali su svojim djelom glas violončelu, svako na svoj osoben, ali neobično sličan način, u čemu je glavni uzor jasno uočljiv.

Slušamo u ovoj emisiji Art of Sound Johann Sebastian Bacha i od njegovih Šest suita za violončelo solo  1. suitu u G duru i 5. u c molu, te Max Regera i od Tri suite za violončelo solo, Op.131c takođe 1. suitu u G duru i, zbog nedostatka vremena, samo Prelude 2. suite u d molu.

Bachove suite izvodi na violončelu Yo-Yo Ma, a Regerove Jan Vogler.