ART OF SOUND: Sergej Prokofjev

Novo izdanje emisije Art of Sound predstavlja djelo jednog od najznačajnijih ruskih kompozitora ali i najindividualnijih predstavnika savremene umjetničke muzike uopće.

Sergej Prokofjev (Серге́й Серге́евич Проко́фьев, 1891-1953) je kroz svoj gotovo pola stoljeća dugi rad stvorio brojna djela, što su izvirala iz njegove bogate mašte i sposobnosti kreacije. Ona predstavljaju poseban dio evropske muzike, jer se ističu izrazitom senzibilnošću  i iskrenošću, i veoma ličnim pristupom umjetnika. Premda se o Prokofjevu nerijetko pisalo kao o kompozitoru šaljivog duha i karaktera sa ''smislom za humor'' i ''oblikovanje grotesknih ugođaja'', njegova je umjetnička ličnost bila višestruka i višeznačna, a duhovitost samo jedna od strana te ličnosti. U svome je stvaralačkom radu Prokofjev slijedio, kako je sam istakao, nekoliko pravaca: klasični, kome je porijeklo bilo u ranim godinama njegova života kada je slušao svoju majku kako izvodi Beethovenove sonate; onaj koji se bavio uvođenjem novih elemenata, a koji je pratilo traganje za individualnim harmonijskim jezikom i sredstvima; tokatni ili motorički princip; lirski, u vidu lirske meditacije; i, konačno, groteska koju je Prokofjev smatrao više varijacijom svih ostalih svojih stremljenja, a manje zasebnim izražajem.

Prokofjev je u svome velikom i raznovrsnom opusu prošao kroz gotovo sve forme. Među njima je značajan broj orkestralnih kompozicija (sedam simfonija, simfonijska bajka Petja i vuk, klavirski, violinski i koncert za violončelo i dr.), kamerna muzika (gudački kvarteti, violinske sonate, sonate za violončelo, flautu i dr.), te kompozicije za klavir kojih je golem broj i među koje spadaju sonate, etide, te veoma karakterističniu radovi kao što su kompozitorovi Sarkazmi, ciklus Visions fugitives ili Priče stare bake. Ovdje, ipak, ne prestaje raznolikost Prokofjevovog opusa, već se širi i na solo pjesme , horska djela u obliku kantate i oratorija, ali i opere (Magdalena, Zaljubljen u tri naranče, Ognjeni anđeo, Vojna i mir i dr.). Iako među operama ima istaknutih kreacija Sergeja Prokofjeva, u ovoj, scenskoj muzičkoj oblasti umjetnik se ipak pokazao mnogo boljim na jednom nešto drugačijem području.

U oblikovanju savremenog baleta Prokofjev je dao poseban doprinos, i kreirao djela koja su dragulji ove forme. Među njima se kao svojevrsno remek-djelo ukazuje prikaz zasigurno najpoznatije ljubavne priče ikada, one o Romeu i Juliji opisane u drami Williama Shakespeara. Prokofjevov balet Romeo i Julija ljubavne je osjećaje iznio na duboko umjetnički način, uz jednostavno ali karakteristično muzičko simuliranje mnogih pratećih ugođaja i stanja. Kompozitor je tu nastavio razvijati i implementirao svoj vlastiti jezik, savremen ali uvijek neobično pristupačan.

Balet Romeo i Julija, Op. 64, Sergej Prokofjev je originalno završio 1935 godine. Ta je prva verzija, za razliku od književnog izvora, imala ''sretan'' završetak, ali Prokofjev se nedugo potom našao pod pritiskom mnogih da se vrati tradicionalnom kraju drame. Konačno, djelo je u cjelosti svoju premijeru imalo 30. decembra 1938 godine u Brnu, tadašnjoj Čehoslovačkoj.

U večerašnjoj emisiji Art of Sound slušamo neke od istaknutih trenutaka Prokofjevovog baleta Romeo i Julija, zabilježene 1997 godine u produkciji Deutsche Grammophona, a u izvedbi Berlinske filharmonije i uz dirigentsko vodstvo Claudia Abbada.