ART OF SOUND: Krzysztof Penderecki

Večerašnja emisija Art of Sound (emituje se svakog četvrtka u 22h) donosi rad još jednog od značajnih kompozitora koji su tragali za novim zvučnostima i slijedili savremene tendencije u umjetničkoj muzici, nerijetko i kroz konceptualni i promišljeni pristup muzičkom stvaranju.

Krzysztof Penderecki (1933) je važan poljski kompozitor, ali i dirigent. Kroz svoju je karijeru, što i dalje traje, načinio niz djela koja su ga vodila sintezi znanjā postojećeg muzičkog naslijeđa i težnji vlastitih eksperimentiranja sa zvukom, ali kroz odanost i emociji. Penderecki je, tako, komponovao nekoliko djela kao odgovor na razarajuća ljudska djelovanja u 20. stoljeću,  i nemirno njihovo osjećanje vjerna je slika distorzije i nesreće savremenog svijeta. Poznata je kompozitorova Trenodija za žrtve Hirošime (1959-61), kreirana za ansambl od 52 gudačka instrumenta, čija zgusnuta zvučna tekstura kroz nakupine tonova klastera nosi intenzivan naboj, što izražava autorovo uvjerenje da ''žrtva Hirošime nikada neće biti zaboravljena i izgubljena''. Penderecki je i svoj znameniti Poljski rekvijem (1984) posvetio ljudskim žrtvama ljudi, ovoga puta u njegovoj rodnoj Poljskoj, kao sjećanje na antivladine proteste iz 1970 godine i heroje poljske historije. Međutim, Trenodija je rad koji je međunarodnu javnost upoznao sa Pendereckim, nakon kojeg je Pasija sv. Luke (1966) za hor i orkestar donijela autoru još veću popularnost. Krzysztof Penderecki se služio u tome periodu avangardnim kompozicionim tehnikama, ali već sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća njegov stil se počeo mijenjati, težeći ka nešto konvencionalnijim harmonijskim strukturama i melodijskim obrascima. Tijesni tonski odnosi u zvučnim tekturama ranijih djela počinju iščezavati, pa njegov Koncert za violinu br.1 (1976) ističe specifična tonska kretanja u intervalima sekunde i tritonusima, a Simfonija br.2 (1980) je još i korak dalje ka prozračnijoj zvučnoj slici. Konačno, kompozitor lično izjavljuje da je ''avangarda pružala iluziju univerzalizma. (...)...bila je za nas, mlade – zatvorene estetikom socrealizma, tada zvaničnog kanona naše zemlje – sloboda...Međutim, spoznao sam da ova novina, eksperiment i formalna špekulacija, je prije dekstruktivna nego konstruktivna; Spoznao sam Utopijski kvalitet njenog Prometejskog tona. (...) ...spasio sam se od avangardne omče formalizma povratkom tradiciji.''

U ovoj emisiji Art of Sound slušamo djela Krzysztof Pendereckog: Trenodiju za žrtve Hirošime (1959-61) i prvi dio Simfonije br.2 (1980) u izvođenju Poljskog radio nacionalnog orkestra i Londonskog simfonijskog orkestra, pod dirigentskim vodstvom Pendereckog; te Koncert za violu i kamerni orkestar (1983) u izvedbi Stuttgarter Kammerorchester i uz dirigenta Dennis Russel Daviesa. Solistica na violi je Kim Kashkashian.