ART OF SOUND: Enrique Granados

U novom izdanju emisije Art of Sound slušamo kompozitora koji je svojim lijepim muzičkim senzibilitetom i ljubavi prema duhu svoje zemlje obogatio naslijeđe klasične umjetničke muzike.

Enrique Granados (1867-1916) bio je istinski lirik i romantik, cijenjen pijanist i kompozitor. Kao izuzetno nadaren klavirist on je sa dvadeset godina studij ovog instrumenta nastavio u Parizu. Tamo nije bio u mogućnosti pohađati konzervatorij, vjerovatno radi svoga inostranog porijekla, ali je zato uspio privatnim časovima unaprijediti svoje umijeće na klaviru, koje je pratila naročita suptilnost. Granadosov posljednji nastup u ulozi pijaniste će nekim neobičnim, ali zasigurno ne slučajnim spletom okolnosti biti početkom događaja koji će dovesti do njegove smrti. Naime, nakon premijere njegove opere Goyescas, bazirane na kompozitorovih istoimenih šest klavirskih slika, u New Yorku 28.januara 1916 godine on je pozvan da izvede jedan klavirski recital za tadašnjeg predsjednika SAD-a Woodrow Wilsona. Zbog tog je recitala Granados propustio svoj brod za Španiju, pa se odlučio poći drugim brodom iz Amerike, onim koji je išao za Englesku, gdje se konačno ukrcao na trajekt za Dieppe u Francuskoj. Putujući kroz engleski kanal, trajekt je torpedirala njemačka podmornica, i brod je počeo tonuti. Granados je skočio iz svoga čamca za spašavanje u more, u očajničkom i uzaludnom pokušaju da spasi svoju suprugu Amparo. Na nesreću se utopio, u vodi prema kojoj je cijeli život imao neki čudnovat strah. Taj kobni povratak vodenim putem kući, u Španiju, bio je koncem njegove prve plovidbe oceanom ikada.

Pomenuti klavirski recital naravno nije mogao biti stvarnim uzrokom preranog kraja Enrique Granadosa. To je bio jedan trenutak njegove priče, u kojoj je Granados ostavio i niz svojih muzičkih radova, što nastavljaju govoriti o ovom umjetniku. Komponovao je opere i zarzuele, orkestralna i kamerna djela, te solo pjesme od kojih su pojedine među najljepšima u španjolskoj umjetničkoj muzici. No, kao što je bio izniman pijanist, tako je Granados bio ponajbolji u komponovanju upravo za klavir. U njegovom klavirskom opusu su posebno vrijedni 12 danzas españolas (1890) (Dvanaest španjolskih plesova), 6 Piezas sobre cantos populares españoles (Šest kompozicija na španjolske narodne napjeve), Bocetos (1912), Escenas románticas (1903) (Romantičarski prizori), te znameniti Goyescas (1911), šest zvučnih prizora kojima je kompozitor izrazio svoju ljubav prema umjetnosti velikog španjolskog slikara Francisca Goye. Nemir i ljepota Španije, njena čulnost i temperament spram grube realnosti koja se nerijetko utapala u krvi, ostali su zabilježeni u slici i zvuku oba umjetnika. Granados je bio inspiriran Goyinim izrazom, ali i izravno svojom zemljom čiju tradiciju nije doslovno citirao, već je zvukom opisivao vlastite doživljaje njenoga duha.

U večerašnjoj emisiji Art of Sound slušamo tri od šest dijelova klavirske suite Op.11 Goyescas, i šest ''scena'' Escenas románticas, Romantičarskih prizora Enrique Granadosa. Kompozicije izvodi znamenita španjolska pijanistica Alicia de Larrocha (1923-2009).