ART OF SOUND: Alfred Šnitke

Večerašnja emisija Art of Sound (emituje se svakoga četvrtka u 22h) bavi se radom kompozitora koji je djelovao u novom vremenu 20. stoljeća, i ostavio u naslijeđe zanimljive koncepte i promišljanja.

Alfred Šnitke (Альфре́д Га́рриевич Шни́тке, 1934-1998), ruski kompozitor njemačkih korijena, bio je stvaralac vođen inovativnim i modernim idejama, koje su ga, kao i Šostakoviča, u određenim trenucima dovele i pod sumnju sovjetskog režima. Šnitkeu je Dmitri Šostakovič zasigurno bio i jedan od uzora, jer se njegov utjecaj uočava u Šnitkeovom ranom djelu. Međutim, Alfred Šnitke se ugledao i na rad kompozitora koji nisu pripadali ruskoj muzičkoj historiji, poput Mozarta i Schuberta, sa čijom se muzikom povezao za svoga boravka na studijima u Beču. Po povratku u Sovjetski Savez, Šnitke je u Moskvi zaključio svoje formalno obrazovanje na prestižnom Moskovskom Konzervatoriju, gdje je radio kao predavač jednu čitavu deceniju, do 1972. godine. Kako nije odgovarao profilu tipičnog i poželjnog režimskog kompozitora, Šnitkeu je od 1980. bio zabranjen izlazak iz SSSR-a, koji će uspjeti napustiti tek 1990., odmah po završetku Hladnog rata. Nastanio se u Njemačkoj, Hamburgu, gdje je narušenog zdravlja dočekao i smrt.

Šnitke je bio umjetnik odan svojim muzičkim zamislima, poput one polistilizma – primjene raznolikih stilova i tehnika u izgradnji jednoga djela, o kojoj je kompozitor napisao i esej pod naslovom ''Polistilističke tendencije u savremenoj muzici'' (1971). Uprkos neodobravanjima sovjetske birokracije i bitkama sa slabošću vlastitog organizma, Šnitke je neumorno svoje kreativne ideje težio i realizirati. Osamdesetih godina prošloga stoljeća doživio je težak moždani udar, koji ga je ostavio u komi. Ipak, uspio se oporaviti i nastaviti svoj rad, sa epilogom u skici Simfonije br.9 (1996-97), one čije je ''prokletstvo'' pratilo velike  kompozitore poput Beethovena, Schuberta, Dvořáka, Mahlera ili Brucknera (koje je možda ''okončao'' Dmitri Šostakovič, nakon što je gotovo ''čudom'' preživio odmazdu režima za svoju sarkastičnu Devetu). O ovome čudnovatom fenomenu Schoenberg je zapisao: ''Izgleda da je Deveta limit. Onaj ko želi da ide dalje od toga, mora umrijeti. Čini se kao da postoji nešto u Desetoj simfoniji što mi još uvijek ne treba da znamo, za šta još uvijek nismo spremni. Oni koji su napisali Devetu, bili su preblizu ovog otkrića…'' Nakon što je zdravom lijevom rukom zapisao tri stava Devete simfonije, jer je bolešću desna strana njegova tijela bila oduzeta, Šnitke je nedugo poslije preminuo, a rukopis je u svojoj nemirnoj pojavnosti ostavljen nekome drugom, na tumačenje i interpretaciju. Zahtjevni i bremeniti zadatak dešifriranja Šnitkeova teksta preuzeo je konačno Aleksandr Raskatov, kompozitor koji je Simfoniji br.9  dodao i svoju ličnu počast autorovom djelu – vokalno-instrumentalni stavak naslova Nunc Dimittis, baziran na stihovima ruskog redovnika Starets Siluana i književnika Josifa Brodskog, kojeg je Alfred Šnitke naročito štovao.

U ovoj emisiji Art of Sound slušamo Simfoniju br.9 Alfreda Šnitkea i Raskatovljev Nunc Dimittis, u izvođenju Dresdner Philharmonie i The Hilliard Ensemble. Solistkinja je Elena Vassilieva (mezzosopran), a dirigent Dennis Russel Davies. Izvedba je snimljena u januaru 2008. godine u dresdenskoj Lukaskirche, i objavljena za etiketu ECM.