50MINUTA: Wild Nothing, Laurel Halo

U večerašnjem izdanju emisije 50minuta, u njenom prvom dijelu, slušamo autora iz američke Virginije kojeg čini se vodi nostalgija ka nekim zvucima koji su ostali u onim nezaboravnim osamdesetim godinama prošloga stoljeća, i koji su u svome najboljem izdanju gotovo nestali sa bendovima The Cure, The Smiths ili The Stone Roses.

Jack Tatum ponosni je osnivač više projekata, kao što su Facepaint, ili pak Jack and the Whale, no onaj njegov najaktuelniji je Wild Nothing. Tatum pravi melodični i prozračni indie pop rock u koji se mogu smjestiti i mnogi projekti poput Radio Dept., te Pains of Being Pure at Heart.

Nakon debi albuma Gemini iz 2010 godine, prošloga je ljeta Wild Nothing objavio Nocturne, u kojem je još jednom predstavio ugodni gitarski pop koji svojim sanjivim zvučnim  teksturama ne može da ne vrati u vrijeme gitarskih dionica Johnny Marra iz The Smiths, ili pak atmosferičnih efekata Cocteau Twins. Za debi izdanje Gemini svojevremeno je napisano i to da se čini poput tunela koji povezuje plaže Ibize sa Manchesterom, i to je put kojim je nastavio autor i na narednom uratku. Kao sa nekom nevinom radošću i krhkom nostalgijom on čeznutljivo gleda u prošlost, ali istovremeno kroji spletove aktuelnog indie pop žanra sa privlačnim melodijama, kojima poziva na opuštanja na suncu uz koktele raznolikih boja.

Sada Jack Tatum kao Wild Nothing ima novo izdanje, EP pod naslovom Empty Estate, kojim on gotovo bez predaha i dalje slijedi svoj uobičajeni indie pop rock pravac, najavljujući neki budući uradak. Možda isti neće otkriti nove, za Tatuma revolucionarne teritorije, ali svakako će predstaviti još jedan od izraza njegovih interesovanja, koja nam pokazuje skromno i polako, bez dramatičnih preokreta.

U nastavku emisije 50minuta, ostajemo dijelom u ambijentalnim prostranstvima, ali daleko od osunčanih plaža i bliže nečijem intimnom ambijentu, introvertnoj zoni vlastite svijesti i podsvijesti. Ovoga puta, to je lični svijet jedne dame, autorice koja pronalazi svoje mjesto među brojnim ''sam svoj majstor'' kolegama koji se bave elektroničkom muzikom.

Laurel Halo je iz Michigana, ali živi u Brooklynu, New York. Počela se baviti proizvodnjom muzike sa 19 godina, i od 2006 godine objavila nekoliko izdanja. U ovom je procesu stalno ekperimentirala sa instrumentacijom, iako je generalno ozračje njenih uradaka ostajalo isto. Istraživala je razne mogućnosti kreiranja zvuka, pri tome nerijetko vođena idejama oblika koji stoje iza osnovnih mzuičkih idioma – poput kupola, lukova i slično. Inspirirana mnogim stvarima, ponajviše iz njena okruženja i života samog, Laurel Halo veli da je njen rad u neprestanom toku, koji neminovno čine i promjene.

Posljednja ova promjena je njen EP Behind the Green Door, koji je ponovo objavila za etiketu Hyperdub, nakon njenog debija za ovaj label, albuma Quarantine, iz ljeta prošle godine. To je izdanje sa značajnim odmakom od prethodnika, u zone u kojima nestaje ljudskog glasa, a primat preuzimaju hladna sintetička zvukovlja. Laurel ističe da je i ova, kao i prethodna, jednako mračna ploča, u kojoj se ne može oteti osjećaju jednog kontinuiranog pulsa i kretanja, kao što je to slučaj i sa generalnom zamisli kreativnog procesa ove autorice.