50MINUTA: Wild Nothing, Holy Other

U večerašnjem izdanju emisije 50minuta, u njenom prvom dijelu, slušamo autora iz američke Virginije kojeg čini se vodi nostalgija ka nekim zvucima koji su ostali u onim nezaboravnim osamdesetim godinama prošloga stoljeća, i koji su u svome najboljem izdanju gotovo nestali sa bendovima The Cure, The Smiths ili The Stone Roses. Međutim, nije da naš autor nije moderan, on pravi melodični i prozračni indie pop u koji se mogu smjestiti i mnogi aktuelni projekti poput Radio Dept., te Pains of Being Pure at Heart.

U pitanju je Jack Tatum i njegov projekat Wild Nothing, iako on snima i pod nazivima Facepaint, ili pak Jack and the Whale.

Wild Nothing, nakon debi albuma Gemini iz 2010 godine, ima novo izdanje koje je upravo izašlo i kojemu je naslov Nocturne. Radi se tu još jednom o ugodnom gitarskom popu koji svojim sanjivim zvučnim  teksturama ne može da ne vrati u vrijeme gitarskih dionica Johnny Marra iz The Smiths, ili pak atmosferičnih efekata Cocteau Twins.

Za prethodnika upravo objavljenog albuma Jack Tatuma, izdanje Gemini, napisano je i to da se čini poput tunela koji povezuje plaže Ibize sa Manchesterom, i to je put kojim nastavlja autor i na novom uratku. Kao sa nekom nevinom radošću i krhkom nostalgijom on čeznutljivo gleda u prošlost, ali plete istovremeno teksture aktuelnog indie pop žanra prožetim privlačnim melodijama, kojima poziva na opuštanja na suncu uz koktele raznolikih boja...

Drugi dio večerašnje emisije zauzet će autor koji nije dugo aktivan kao producent, i najozbiljnije što je u toj funkciji i pod svojim aktuelnim pseudonimom do sada izdao bio je EP za jednu njujoršku neovisnu etiketu koja njeguje određenu novu vrstu alternativnog elektroničkog zvuka.

Radi se, dakle, o čovjeku kome ne znamo niti imena niti nekih trivijalnih stvari za koje se vjerovatno i ne trebamo zanimati. Kao recimo nekada ranije njegov kolega Burial, i ovaj se autor voli držati svoga ćoška i privatnosti, i jednostavno se koncentrirati na ono što mu je najvažnije – muziku. Ipak, znamo da dolazi iz Manchestera, i da ga sasvim sigurno možemo zvati Holy Other, a njegov prvi studijski album Held.

Holy Other je za njujorški label Tri Angle, inače kuću autora kao što su Balam Acab ili How to Dres Well, prošle godine izdao EP With U koji je nosio izvjesnu auru osjetilnog nad svojim zvukom. Bila je to vrlo nepretenciozna i nekomercijalna muzika iz koje je izbijao izrazito ličan stav ili prije emocija njegova autora. Holy Other je sam kazao da je njime samo želio izraziti on što zapravo osjeća.

Iako mu je baza djelovanja okolica Manchestera, autor je živio neko vrijeme u Berlinu i Göteborgu, i naročito iz Berlina ponio svoju sklonost ka nešto tamnijem elektroničkom zvuku. Može se u njemu naslutiti elemenata 2-stepa, downtempa, dark ambienta i sličnih, ali ako se ostavimo žanrovskih određenja i fokusiramo na raspoloženje izdanja Held, zaključit ćemo da je ono pomalo mračno i nekako introvertno. Rad sa muzičkim materijalom na izdanju je generalno vrlo suptilan, i u smislu eksperimentiranja i kreiranja atmosfere. Ništa naporno, jednostavno ugodno, naročito ako ste raspoloženi malo usporiti, kao što je to učinio Holy Other.