50MINUTA: Tricky, SBTRKT

Večerašnja emisija 50minuta (emituje se srijedom i reprizno petkom od 22h) u svome prvom dijelu predstavlja novi rad iskusnog veterana suvremene muzičke industrije.

Adrian Thaws, poznatiji kao Tricky, devedesetih godina prošloga stoljeća učestvovao je u kreiranju pravca što je obilježio bristolsku i svjetsku muzičku scenu, zajedno uz projekte Massive Attack i Portishead. Tricky Kid je 1995. godine objavio jedan od kultnih albuma iz žanra, izvrsni Maxinquaye koji je još tada označio veoma individualni stil ovog umjetnika. Mračni ton Trickyjevog izraza, lirskog i muzičkog,  postao je njegovim potpisom, aktuelnim uz izvjesne varijacije već, evo, dvije decenije.

Tricky je danas umjetnik koji je izgradio lični govor sazdan iz nerijetko stihovnog košmara, uronjenog u tamni elektronički zvuk. Trickyjeva muzika uvijek se doimala kao da otežalim koracima prati njegovu hrapavu težnju šapatu, u izrazu koji izaziva istovremeno i slutnju i revolt. Ipak, Tricky jednako teško za sobom 'vuče' ovaj isti govor već i previše vremena, inicirajući iznova povratak svome prvijencu. Maxinquaye  ponosno stoji kao konstantna potvrda i temelj Trickyjeve ekspresije, i rad koji je i samome autoru teško nadmašiti, ili prevazići.

Dvadeset godina i devet studijskih albuma poslije, Adrian Thaws je početkom mjeseca septembra i relativno brzo nakon prethodnika False Idols (2013) objavio deseto studijsko izdanje, oslovljeno njegovim vlastitim imenom. Možda je ovaj naziv i prigodan, jer sadržaj iza njega upozorava da se radi o čovjeku odanom (svjesno ili ne) nekom davno oblikovanom jeziku, unatoč ličnoj izjavi autora da se radi o do sada ''najmanje introspektivnom'' njegovom radu. Bilo kako bilo, pred albumom Adrian Thaws ipak valja zastati, i preporučiti ga barem onima koji su nekoć zavoljeli rad ovog umjetnika.

U drugom dijelu emisije slušamo još jedan, nešto mlađi, projekat koji na ponekad inventivne načine formira neke nove standarde aktuelne scene elektroničke muzike.

SBTRKT je ideja i rad Aarona Jeromea, još jednog umjetnika koji njeguje izvjesnu sjenovitu i katkada bizarnu estetiku, zvučnu i vizuelnu. Ovomu ide u prilog i imidž tajnovitosti Jeromea, kojemu isti, kako se čini, ne predstavlja predstavu već način da publika usmjeri pažnju na njegov rad, a ne ličnost. Ipak, tajnovitost u ljudima budi radoznalost, pa objekat pažnje poprima još i jaču auru atraktivnosti.

Aaron Jerome na sreću se može pohvaliti i sadržajem, a ne samo formom u slici samozatajnog umjetnika koji na sceni nosi stilizirana obličja obrednih plemenskih maski. Njegova inteligentna elektronička muzika i gostovanja nekih već renomiranih muzičara kao što su Sampha, Yukimi Nagano (Little Dragon), Jessie Ware, Koreless ili Ezra Koenig (Vampire Weekend) ukazuju na ozbiljnost jedne ideje koja u masovnoj hiperprodukciji svega ima potencijal da se odupre zaboravu.

Nakon debi albuma SBTRKT iz 2011. godine, Aaron Jerome se ovoga septembra vraća u klubove i u uši ljubitelja njegova rada, sa izdanjem Wonder Where We Land. Album u svojih četrdeset minuta donosi petnaest numera, među kojima ima i pojedinih što bi mogli zauzeti i kakvu muzičku top listu.  U tom smislu Wonder Where We Land nudi raznolikost, donekle i odnosu na svoga prethodnika, albuma koji je zasigurno postavio izvjesna očekivanja kada je u pitanju rad projekta SBTRKT.