50MINUTA: Trentemøller, The Field

U prvom dijelu večerašnje emisije 50minuta slušamo u ovom programu već poznatog Anders Trentemøllera, autora posvećenog pretežno elektronički kreiranom zvuku. Iako mnogi smatraju takav zvuk hladnim, i nerijetko onim kojim pokreće više noge no um i srce, Trentemøller zasigurno vjeruje u suprotno. On zvučne fragmente kreirane na standarnim i akustičkim instrumentima kombinira sa vještački izvedenim soničnim elementima, i tako spaja ljudsku sa dimenzijom tehnologije.

Trentemøller je iz Danske, Kopenhagena, svira više instrumenata i preferira sintetički generiran zvuk. No, na svojim se muzičkim počecima bavio funkom, rockom i jazzom, dok se nije upoznao sa londonskom elektronskom muzičkom scenom. Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća počeo je izdavati vlastite singlove i baviti se remiksiranjem tuđih radova, a 2006 godine objavio je i prvi vlastiti album koji se zvao The Last Resort. U Danskoj je ovo izdanje dostiglo platinasti tiraž, što je rijetkost za jedan album elektroničke muzike. Zavrijedilo je odlične kritike i mnoge hvale, a neki su za njega govorili da se radi o impresivnom i djelu neprestano lijepom. Moglo bi se reći da je to zaista i karakteristika Trentemøllera - sklonost ka vrlo lijepim melodijama i teksturama, koje su prožimale i njegov drugi studijski album iz 2010, Into The Great Wide Yonder. Bilo je to izdanje u osnovi elektroničke muzike, ali ne u cjelosti, jer Trentemøller inače uspijeva splet sintetičkih zvukova protkati sa efektima direktnije ljudskog djelovanja, u vidu čestih gitarskih dionica i kroz surf rock izričaj, pokojeg orkestarskog prizora, cimbala, klavira ili pak glasa. Sve to, ali svakako i naročit muzički senzibilitet autora, daje jednu finu humanu komponentu njegovom radu. Za razliku od mnogih aktuelnih producenata elektroničkog zvuka, Anders u svoju muziku unosi emocije i raspoloženja, često čudljiva, ali privlačna.

Novi album Anders Trentemøllera, objavljen u mjesecu septembru ove godine, zove se Lost, međutim daleko je od svog naslova. Iako je izdanje opet bitno drugačije od svojih prethodnika, ne ostavlja dojam da je njegov autor izgubljen u svome kreativnom procesu. Naprotiv, neke numere izdanja imaju izrazitu strukturu pjesme, prije nego teksturalnog ugođaja, kao sa albuma Into The Great Wide Yonder. Dakle, autor je zasigurno veoma fokusiran, ali ovaj put na neke druge zvučne prostore koji ga izazivaju. U njima on čuje još jednom fragmente elektroničkog zvuka jednako kao i gitare ili klavir, ali na neki novi način, dajući nam do znanja da ga ne smijemo zatvarati u žanrovske ladice, već jednostavno pustiti da bude specifično svoj.

Drugi dio emisije predstavlja novo izdanje još jednog starog znanca ovog programa.

The Field je pseudonim Axel Willnera, švedskog producenta iz Štokholma koji trenutno djeluje u Berlinu. I on je sklon atmosferičnim teksturama, koje takođe prožima prizorima i konstrukcijama pop pjesme. Formalno muzički obrazovan, Willner se zainteresirao za elektroničku muzičku scenu što je obuzela devedesete godine prošlog stoljeća. U Štokholmu je bio angažiran u raznim klubovima, a početkom novog milenija počeo producirati i vlastitu muziku koja je balansirala između ambijentalnog i gitarskog zvuka. Koristio je mnoge pseudonime, sve dok se nije opredijelio za The Field 2003 godine. Već 2004 je potpisao za njemački Kompakt label, i nakon izvjesnog vremena, 2007 godine, obavio svoj prvi studijski album, From Here We Go Sublime, nagrađen izvrsnim kritikama. Uslijedilo je izdanje Yesterday and Today, 2009, koje je opet bilo fuzija raznolikih uticaja i inspiracija za autora, od krautrocka i disca, do muzike minimalista kao što su Reich ili Glass. Potom se Axel preselio u Berlin, i objavio 2011 i treći studijski album Looping State of Mind. I sa ovim uratkom on nije prestao istraživati, proširio je instrumentarij i nastojao zvukom opisati ideju naznačenu u naslovu albuma.

Novo izdanje The Field zove se Cupid's Head, i to je svojevrstan nastavak Willnerove igrarije sa sampleovima, čijim ponavljanjima gradi konstrukcije svojih radova. To su teksture koje se nerijetko usložnjavaju kroz gradaciju ovih zvučnih motiva, doimajući se zaista kao misao koja se iznova ukazuje u svijesti. Takav princip razvijanja zvučnog koncepta uvlači slušatelja u svoju unutrašnjost, ili vlastitu svijest, sve dok ga u potpunosti ne ubijedi da je taj zvuk The Field.