50MINUTA: Toro Y Moi, Memory Tapes

U večerašnjoj emisiji 50minuta slušamo dva autora čija je muzika isprva okarakterisana kao ležerni chillwave, kojim bi se zgodno mogla na trenutak, barem u mašti, izbjeći zima i muzikom prizvati topliji ugođaj. No, ovom prvom dojmu isti su autori svojim recentnim radovima dodali prizvuk i nestandardnog ali laganog popa, koji njihov zvuk čini još pitkijim.

U prvom dijelu emisije slijedi autor po imenu Chazwick Bundick, koji nam se predstavlja pseudonimom Toro Y Moi.  Ovaj američki muzičar je svoju karijeru započeo sa srednjoškolskim rock bendom, nakon čega je završio studij grafičkog dizajna, a u međuvremenu se upoznao sa  Ernest Greenom, poznatijim kao Washed Out, i sa njim podijelio svoje chillwave muzičke sklonosti. Bio je to zvuk koji nas olako asocira na udaljene i primamljive sunčane plaže, opleten prozračnim teksturama i naprosto hipnotizirajućim ambijentom.

Toro Y Moi je započeo upravo ovako, opušteno, sa svojim debi albumom Causers of This iz 2010 godine. Uslijedilo je izdanje Underneath the Pine objavljeno 2011, a ovih dana i treći studijski uradak Chazwick Bundicka, Anything in Return. Za njega Bundick iskreno veli: ''Samo sam nastojao napraviti iskrenu pop muziku koja nije skroz procesirana i 'ružičasta'. Undreground nije uvijek važan; želio sam vidjeti šta je još popularno, i tome dodati vlastiti ugođaj.'' Tako je Anything In Return vlastiti mali pop art Toro Y Moi, pogled preko žive ograde iz chillwave synth psihodelije u svijet futurističkog melodičnog funky popa.

Nakon Toro Y Moi, ostajemo u približnom raspoloženju, uz autora koji se zove Dayve Hawk, čiji je jedan od pseudonima Memory Tapes. Nekada je bio frontman filadelfijskog benda Hail Social, a onda počeo izdavati solo materijal pod imenima Memory Casette i Weird Tapes. Nakon što se odlučio biti Memory Tapes, objavio je i izvrsni prvi LP pod naslovom Seek Magic u septembru 2009 godine. Kroz već pomenuti chillwave u najboljem izdanju, ovim je albumom Hawk uspio načiniti jedan mali atmosferični mikrokosmos, koji je nemilosrdno izazivao raznorazne nostalgije i melankolije. Naredni studijski album Memory Tapes je izdao 2011 godine, i njime se okušao kroz zvuk koji je više odražavao koncept benda. Album nije uspio opravdati velika očekivanja na koja je autor bio osuđen nakon svoga prvijenca, i otvorio je još veći prazan prostor za ono što bi trebalo uslijediti. To nešto je upravo objelodanjeno, kao treći studijski album Dayve Hawka oslovljen sa Grace/Confusion.

Grace/Confusion sadrži samo šest numera, ali neobično dugog trajanja, kojima Hawk na svoje chillwave temelje gradi pop konstrukciju koja new wave/synth stilom pripada prošlosti koliko i budućnosti. Dok se Toro Y Moi zabavlja laganim funky prizvukom, Memory Tapes svoj chillwave pop voli u nježnom i melankoličnom maniru lutajući kroz razne zvučne teksture, u koncepciji albuma označenom ''labirintom u kojem se valja izgubiti''. Zato je svaka pojedinačna duga numera priča bez kraja, ali u službi cjeline koja je neobično privlačna. Možda se i čini konfuznom, ali je u konačnici to sklad tonova iznjedren iz intuitivnog eksperimenta.