50MINUTA: Nick Cave & The Bad Seeds, Atoms for Peace

Večerašnja emisija 50minuta predstavlja ovoga puta nova izdanja od poznatih autora. Prema takvima uvijek gajimo surova očekivanja, neprestano i pohlepno želeći od njih više i bolje.

U prvom dijelu emisije očekuje nas muzičar, autor i pisac koji pripovijeda svoje bizarne priče već preko tri decenije. Njegov se propovjednički glas javlja kao iz nekog polusvijeta, u kojem borave deformirani karakteri u svojoj zastrašujućoj i dirljivoj istini. To je prostor koji djeluje poput sna, fragmentiranog i nemirnog, što na izvjestan način uvijek ogleda stvarnost.

Nick Cave je svakako naročit i začudan lik, a Bad Seeds izvrsna pratnja njegovim lutanjima. Nakon trideset godina zajedničkog rada i i četrnaest studijskih albuma upravo je objavljeno njihovo novo izdanje. Kao i uvijek, Cave je u prvome planu kao glavni autor, kojemu tu i tamo u muzičkom, kompozitorskom procesu asistira neki od članova Seedsa. U slučaju novog albuma Push the Sky Away, to je ponajviše egzotični Warren Ellis, bradati violinist sa kojim Nick Cave godinama vodi i zaseban dijalog. ''Pa, kada bi se poslužio izlizanom metaforom o albumima koji djeluju kao djeca, onda je Push the Sky Away beba-duh u inkubatoru, a Warrenova svirka njeni sitni, drhtavi otkucaji srca''.

Tako u svome maniru opisuje Nick Cave album Push the Sky Away. Izdanje ima devet numera, što vrebaju iza slike na kojoj Cave, otvarajući prozor u ovećoj, praznoj sobi svoga doma, otkriva golo tijelo vlastite supruge. Ovaj intimni prizor, nastao kao neplanirana reakcija fotografa na jednu spontanu situaciju, refleksija je i svih onih sitnih uvida u privatne budne košmare Nicka Cavea. One koje susrećemo i na njegovom novom albumu.

U svojim zrelijim godinama Nick Cave je i dalje lucidni istraživač svijeta i čovjeka. Međutim, itekako je prisutan i u ovome trenutku, kada je ljudski um hipnotiziran internet prostranstvom, instant pop ikonama i naučnim potragama za objašnjenjem početka svih stvari. Cave sve to promatra, detaljno i studiozno do najsitnije čestice Higgsova bozona, malo o tome promišlja i potom ostavlja svoj komentar. Njegovi su tekstovi lične fascinacije kojekakvim događajima koje je Cave pronašao u svojoj okolini, onoj stvarnoj i virtuelnoj. Mnogo se toga nadmeće u tom njegovom umu, koji se neprestano pita: šta je zaista važno?

Na samome kraju priče Push the Sky Away, Nick Cave poentira da je najvažnije ne zastati i nastaviti svoj put, ma kakav bio. Pomjerati granice, gurati od sebe nebo što dalje, ono isto kojemu stremi svaka osjećajna i kreativna 'divlja' duša. Zadnja, naslovna numera albuma zato djeluje poput slutnje i obećanja Caveova, koje veli da će se on zasigurno opet vratiti, možda sa novim zvukom i drugačijim riječima. Oni će nam tada otkriti neki neistraženi kutak bića Nick Cavea, skriven u još tamnijim predjelima figure koja danas suvereno vlada i komercijalnim muzičkim svijetom.

Drugi dio emisije predstavlja projekt još jednog osobenog i karizmatičnog umjetnika, koji se, poput Nick Cavea, u popularnom muzičkom svijetu veoma ozbiljno doživljava.

Thom Yorke je umjetnik tjeran nekim drugačijim, ali jednako zastrašujućim nemirima, koje reflektira ponajviše kroz tamni, pretežno elektronički zvuk obilježen vlastitim potpisom. Snažna i upečatljiva persona Yorkova postala je glavnim licem i glasom trideset godina starog benda Radiohead, od kojeg je York odlučio načiniti mali odmak 2006 godine, kada je samostalno kreirao i objavio album The Eraser. Međutim, i dalje nije imao mira, pa je 2009 godine sklopio frankenštajnsko muzičko čedo u formi supergrupe, koju su činili Flea, basist Red Hot Chili Peppers, Radiohead producent Nigel Godrich, Joey Waronker iz Beck & R.E.M., te brazilski instrumentalist Mauro Refosco. Nakon niza live nastupa kojim je predstavljan Yorkov solo uradak The Eraser, ovaj je supersastav napravio i vlastiti album. Objavljen je u februaru mjesecu ove godine pod naslovom Amok.

Amok svečano predstavlja Yorkov projekat Atoms for Peace, oslovljen prema govoru američkog predsjednika Eisenhowera na Generalnoj skupštini UN-a, 1953 godine, kojim je promovirana upotreba atomske energije u svrhu mira, i kompletan program SAD-a istog naslova čija je svrha bila širenje informacija, nuklearnih materijala i tehnologije u nekim manje naprednim zemljama. Šezdeset godina kasnije, u aprilu 2010, Thom Yorke je objavio da kreće na američku turneju sa svojim novim sastavom, koji je, sasvim prigodno, nazvao Atoms for Peace.

Iako izvana u novome ruhu, Atoms for Peace je stara duša Thom Yorkea. To je samo jedna od varijacija na Yorke temu, koja je na sreću uvijek nekako intrigantna. Hipnotizirajući vokal Yorkov bdije nad muzičkim obrascima lijepo složenih elektroničkih zvučnih layera, koji ostavljaju dojam zrelog i tehnički sposobnog autora. Teško je kazati da je Amok izdanje koje nije uspjelo, ali nije lako konstatovati i suprotno. Ovo je sasvim solidan uradak Thom Yorkea, onoga na kojeg smo navikli s godinama. Kao i Nick Cave, Thom Yorke je karakter snažan u tolikoj mjeri da mu je veoma teško  napustiti vlastite okvire. No, velika je prednost obojice autora to što se unutar tih okvira nalaze karizmatični i donekle ekscentrični duhovi, koji zbog svoje posebnosti ne pripadaju zapravo nigdje, pa se mogu mjeriti jedino sa samim sobom.