50MINUTA: múm, amiina

U prvom dijelu nove emisije 50minuta slušamo projekt koji na krasan način spaja post-rock i dream pop zvuk, sa nježnim orkestralnim aranžmanima i folk uticajima, a koji ambijentom iz kojeg potiče pripada uvijek čarobnim sjevernim predjelima.

múm, sastav sa Islanda, eksperimentira sa raznolikim elementima i rekvizitima, kombinujući elektronički ugođaj i tradicionalni pristup, i pri tome zvučeći i sneno i razigrano kao i iz kakve nadnaravne priče. Kolektiv postoji još od 1997 godine, kada su ga osnovali Gunnar Örn Tynes i Örvar Þóreyjarson Smárason, od kojih je posljednji pjesnik i književnik. Njima su se vremenom pridružili i drugi članovi, pa nakon izvjesnih izmjena postave sada projekat broji više ljudi.

Prvi album su múm objavili 2000 godine, pod naslovom Yesterday Was Dramatic – Today is OK, nakon kojeg su slijedili Finally We Are No One (2002) uz njegovu islandsku verziju, potom Summer Make Good (2004), Go Go Smear the Poison Ivy (2007), te Sing Along to Songs You Don’t Know (2009). Ovih dana su múm predstavili i novu ploču pod naslovom Smilewound. Za razliku od izdanja prethodnika, aktuelni album živi više u nasmijanom indie pop svijetu, malo udaljen od bajkovitih sanjarenja i nešto bliži radosnim zvučnim igrarijama. On je poput dječije maštarije, uvijek spreman ponuditi nova zvučna iznenađenja. Islandska čarolija múm tako i dalje ostaju vjerni svojoj prvobitnoj zamisli i karakteru, bilo da se radi o vrsti nadrealnog atmosferičnog prostranstva ili šarenoj vedrini elektroničkih efekata. Na koncu su to uvijek islanđani múm, koji ne prihvataju materijalnu realnost kao jedini ljudski realitet. Oni zasigurno vole i bajke, koje vam moraju izmamiti osmijeh.

U drugom dijelu večerašnje emisije slušamo još jednu ekipu sa sjevera koja pravi lijepu i nerijetko bajkovitu muziku. Oni su takođe sa Islanda i  sviraju sintesajzere, gitare, harfu, harmonium, melodicu, glockenspiel, čelo, violinu, violu, citru, mandolinu, muzičku pilu i ponekad još neke usputne rekvizite, a zovu sebe amiina.

Neobični kolektiv amiina djeluje u Reykjavíku, a čine ga šest njegovih članova: Edda Rún Ólafsdóttir, Hildur Ársælsdóttir, María Huld Markan Sigfúsdóttir, Sólrún Sumarliðadóttir, Magnús Trygvason Eliassen i Guðmundur Vignir Karlsson. Na svojim počecima krajem devedesetih godina prošlog stoljeća sastav je bio gudački kvartet koji je izvodio klasičnu muziku, ali vremenom se usmjerio na razne vrste eksperimenata sa zvukom i njegovim izvorima. amiina su počeli sarađivati sa Sigur Rós, prateći ih na sceni i u studiju, no uskoro su se pozabavili i vlastitom produkcijom i objavili svoj prvi EP Animamina krajem 2004 godine. Prvi studijski album Kurr izdali su 2007, i na njemu zabilježili saradnju sa Lee Hazlewoodom čiji se vokal našao na jednog od njihovih numera sa albuma. To je ujedno bila i posljednja njegova studijska snimka prije smrti. Godine 2009 amiina izdaju EP Re Minore, a potom i drugi LP Puzzle, nakon čega je nastupila kraća pauza za njih, iskorištena za rad na jednom malom ali osobenom projektu čiji je koncept počiva negdje između live i studijskog izdanja.

Amiina su u mjesecu junu ove godine objavili ploču The Lighthouse Project, na kojoj su numere izvorno izvedene tokom njihove ljetne turneje na Islandu 2009 godine. Jedna od zanimljivih lokacija na kojima su amiina tada svirali bio je Dalatangaviti svjetionik, i posljednja kompozicija na ovom izdanju upravo je snimak iz prostora ovog svjetionika, oslovljena brojkama i slovima njegova goegrafskog položaja. Neke od drugih numera su poznate sa ranijih izdanja kolektiva, pjesme kao što su ''Hilli'' i ''Kola'', sa izdanja Kurr, a sve su snimljene u ''live'' verziji u studiju producenta Ben Frosta, u nastojanju da se prenese njihov originalni ugođaj sa živog koncerta u svjetioniku Dalatangaviti.