50MINUTA: Mount Kimbie, Tricky

Novo izdanje emisije 50minuta u svome prvom dijelu predstavlja novi uradak jednog britanskog dua, koji je za svoga relativno kratkog postojanja uspio uspostaviti određene nove standarde kada je u pitanju aktualni elektronički zvuk.

Mount Kimbie je projekat Kai Kamposa i Dom Makera. Prije izvjesnog vremena oni su se susreli u Londonu, za vrijeme njihova studija, i tada, u kućnoj produkciji, počeli praviti nešto što je kasnije kritika nespretno proglasila post-dubstepom. Zvuk Mount Kimbie zaista je nosio eho dubstepa, ali bila je to nešto suptilnija muzička zamisao, sa mnoštvom sampleova i maglovitim elektroničkim  audio ugođajem. Mount Kimbie su bili drugačiji i zanimljivi, i sa svojom se eksperimentalnom novinom profilirali veoma brzo u relevantan koncept trenutne produkcije, odmah po izlasku izvrsnog debija Crooks and Lovers. Album je objavljen nekada u ovo godišnje vrijeme, u junu 2010, i uskoro se proslavio na vrhovima brojnih top lista i u rubrikama raznih muzičkih medija. Uz to, kao saradnik dvojca predstavio se i James Blake, i tri su prijatelja kroz izvjesne remiks i live aktivnosti ispisala neke nove dionice savremenog popularnog izraza.

Nakon nekoliko omanjih izdanja – EP-jeva Maybes (2009) i Sketch on Glass (2009) koji su najavili njihov debi album, a potom i Blind Night Errand (2012) i Carbonated (2011) koji su iz njega bili izvedeni, Mount Kimbie predstavljaju u 2013 godini svoja nova muzička nastojanja. U mjesecu maju je objavljen njihov drugi studijski album Cold Spring Fault Less Youth, prvi ovoga dua za već znamenitu Warp etiketu. O njemu njegovi autori kažu da se radi o materijalu mnogo slobodnijeg karaktera od onoga što mu je prethodilo. Još uvijek je to zvuk produciran uz pomoć kompjuterske tehnologije, no ovaj put mnogi njegovi fragmenti se doimaju značajnije 'živim', kao da su generirani iz kakve live izvedbe. Izdanje potvrđuje još jednom da je ovo projekat koji kreira vlastita pravila, izbjegavajući čak i one nespretne žanrovske odrednice, i otvarajući sebi konstantno neke nove prostore. Oni ne moraju nužno biti neko značajno otkriće, ali su svakako dokaz da je duo Mount Kimbie uvijek spreman za promjene i lični razvoj.

Drugi dio emisije donosi novi rad autora koji je prije dvije decenije uspješno izumio sam sebe, uz zvuk koji je tada muzička kritika vrlo jasno i konkretno označila kao trip-hop, smjesu duba, soula, hip hopa i elektronike. Od tada pa do danas tragao je ovaj autor za drugačijim samim sobom u više navrata i na više izdanja, nastojeći okrenuti novu stranicu žanra koji je u svom najčistijem i najljepšem izdanju ostao zabilježen u prvoj polovici devedesetih godina, sada već udaljenog prošlog stoljeća.

Trip-hop se u proteklih dvadeset godina transformirao u drugačije oblike saradnji sa drugim stilovima, a Tricky je objavio nekoliko studijskih albuma, kroz koje je težio istražiti mogućnosti svojih transformacija. Gotovo dvadeset godina i devet albuma kasnije, sa svojim desetim studijskim izdanjem Tricky se vraća svome početku, sjećajući se iznimnog debijaMaxinquaye, jednog od onih radova sa značajem obavezne muzičke literature, u nepreglednom i šarenom svijetu popularne muzike. Maxinquaye je bio mračan i intrigantan album, na kojem se Tricky uspješno poigrao sa sampleovima uradaka autora od Issac Hayesa do Public Enemyja, dajući svoj karizmatični potpis svakoj numeri. Tricky je postao poput kakve kultne figure novih, 'pred-milenijskih tenzija'.

Zasigurno su ponajbolji radovi Adriana Thawsa ostali u deceniji prije nastupa aktualnog milenija, iako su i njegovi ovodecenijski albumi primijećeni od strane kritike i publike, ponajviše zbog toga što je Tricky postavio standard velikih očekivanja. Njegov novi album, False Idols naslovom simbolično možda označava sve slijepe uličice u koje je on zalazio proteklih godina, lažne puteve koji su se u nekome trenutku činili ispravnim. Sam ističe da je novo izdanje za njega pokušaj ponovnog pronalaska sebe, i upravo ga uspoređuje sa debijem, Maxinquaye. Premda je među njima mnogo različitosti, dva izdanja dijele određen srodan način, zvučni ambijent, koji je znak autorova poštovanja prema jednom sjajnom žanru i prema samome sebi.