50MINUTA: Massive Attack, Tracey Thorn

Ovo izdanje emisije 50minuta biće nešto sentimentalnijeg karaktera. Vratiće se u prošlost nekim pjesmama koje su tako posebne da ih je gotovo nemoguće zaboraviti, a onda će se okrenuti bliskoj budućnosti i skorim prazničnim danima koje uvijek prate jednako nezaboravne pjesme što ponajviše pripovijedaju o ljubavi – koju želimo, koju smo izgubili ili koju, na svu sreću, možda već imamo.

Prvo odlazimo dvadeset godina unatrag, u trenutak kada je objavljen jedan od najznačajnijih albuma u novijoj popularnoj muzici. U aprilu 1991 godine tada nepoznati bend Massive Attack je izdao svoj prvi studijski album, čime je praktično započela kratka ali značajna era vladavine žanra koji će biti prozvan trip hopom. Debi album Massive Attack naslova Blue Lines smatra se jednim od prvih trip hop izdanja, i početkom karijere sada već kultnog benda iz Bristola. Jedan od njegovih suosnivača, Daddy G je za Blue Lines svojevremeno izjavio da je to bio predani pokušaj Massive Attack da kreiraju dance muziku za um, a ne za noge. Ipak, Blue Lines je postao znamenit na klupskoj sceni, a kroz dvadeset godina nakon njegova nastanka, prema muzičkoj kritici jedan od najvećih albuma svih vremena.

U novembru mjesecu ove godine objavljeno je remasterovano izdanje albuma Blues Lines, koje nas je sjetilo na te divne devedesete kada se rađao trip hop. Bio je to obećavajući zvuk, inteligentna i meditativna muzika za duh i um, sofisticirana mješavina soula, reggaea, duba, elektroničke muzike i hip hopa. Pravi underground visoke klase, i odgovarajući soundtrack za sve one introvertne ali buntovne duše. Massive Attack su izvršili silan udar svojim bristolskim zvukom, najavljenim jednom od najljepših pjesama popularne muzike u nekoliko recentnih decenija. Pjesma ''Unfinished Sympathy'' doslovno je sadržavala dionice koje su izvodili klasični instrumenti, gudači i klavir, ali bila je i to nedovršena simfonija jednog bića kojem neprestano nedostaje neko ili nešto. Refren Like a soul without a mind/In a body without a heart/I'm missing every part...pjevala je Shara Nelson, koračajući u videu za ovu pjesmu ulicama Los Angelesa, dok su se članovi Massive Attack polako skupljali iza nje.

Bend Massive Attack nije više ono što je nekada bio, niti brojčano niti sadržajem. No, to nije važno. Stvari se mijenjaju i na različite načine. Ono što jeste bitno je to da imamo i dalje mogućnost čuti muziku koja je nastala u jednom trenutku, ali koja će se zasigurno još dugo slušati. Sada zahvaljujući njenoj osvježenoj, remasterovanoj verziji.

Nedugo nakon izlaska Blue Lines, na drugom studijskom albumu Massive Attack iz 1994 godine naslovnu pjesmu je izvodila Tracey Thorn, polovica dua Everything but the Girl. Topli i uvijek pomalo sjetni vokal Thorn izvrsno se uklapao u poruku koju je slao bristolski kolektiv. Gotovo dvadeset godina poslije, Thorn i dalje s radošću slušamo, ovih dana u obliku albuma sa predznakom božićnih praznika. Izdanje Tinsel and Lights pojavljuje se upravo u vrijeme kada će tržište preplaviti mnogi i razni praznični uratci, radosni, šareni i ukrašeni sjajnom vrpcom. Međutim, Tracey Thorn ne priliči ovakvo pakovanje. Da, ona se obraća Božiću i iz Božića, ali na suštinski način, bez sjajnog celofana i zvončića. Pjeva o željama, snovima, izgubljenim ljubavima i onima kojima se nadamo, u nježno ozbiljnim stihovima koji su istinita strana šljokica i svjetala kojima je oslovljeno i njeno izdanje. Ipak, Tracey Thorn se na albumu Tinsel and Lights vrlo korektno osvrće i na zimski praznični ugođaj, pa se uz snijeg i irvase tu i tamo doslovno pominje Božić. Ali to je samo ambijent za ono što je intimna ljudska priča.

Thorn je na izdanju Tinsel and Lights okupila neke od vrlo posebnih numera koje se slažu uz njen senzibilitet ali i praznična osjećanja, i to ona stvarna. Tu je numera ''Hard Candy Christmas'' iz mjuzikla The Best Little Whorehouse in Texas, koju je svojevremeno pjevala Dolly Parton, ''In the Cold, Cold Night'' od The White Stripes, ''Snow'' Randy Newmana, ''River'' Joni Mitchell, ili ''Sister Winter'' Sufjan Stevensa. Ukratko, paket je to dirljivih riječi koje svojom oštricom sijeku sve one raznobojne papiriće u koje je upakovan Praznik. Jer ispod svog šarenila slavlja krije se trenutak kada istina izbija na površinu, i kad se stanu buniti emocije koje inače licemjerno i uplašeno krijemo. Praznik nemilosrdno razoružava i ostavlja nas bespomoćnima, pa smo sretni još sretniji, a tužni još tužniji.