50MINUTA: Maria Minerva, Fennesz

Večerašnja emisija 50minuta (emituje se srijedom i reprizno petkom od 22h) donosi još jednom autorske fragmente nove i uzbudljive eksperimentalne elektroničke muzike.

Dama koju ćemo slušati u prvome dijelu emisije neustrašivo djeluje u pomenutom muzičkom prostoru, i ima ličnu viziju zvuka i zvučnosti. Zove je avant pop/woozetronix, što bi u pokušaju doslovnog prevođenja prizivalo neku utvaru avangardnog pristupa pop zvuku, sa neobičnim hipnotizirajućim efektom.

Ime autorice je Maria Juur, pseudonim Maria Minerva, a njena je zemlja porijekla Estonija. Ipak, ona djeluje u Londonu gdje se bavi studijama Zvučnih i vizuelnih kultura. Umjetnički je liberalno i eksperimentlano orijentirana u svakome pogledu. Njen debi album Tallin at Dawn izašao je 2011 godine za losanđelesku neovisnu etiketu Not Not Fun, i uprkos nazivu svoje izdavačke kuće bio je sve osim dosadan. Za isti label je potom objavljeno izdanje Cabaret Cixous (2011), a zatim i naredni studijski uradak ove autorice, naslova Will Happiness Find Me? (2012).

Premda se u prošlosti više i sama bavila instrumentalnom izvođačkom praksom, Maria Minerva je pretežno digitalni no analogni tip, koji se opušteno poigrava sa raznolikim samplovima, te koristi mnoge tehnike i postupke modernih softwarea za kreiranje zvuka. Njena je muzika malo otkriće u aktuelnom svijetu masovne muzičke produkcije i iako zvuči kao vrlo spontan proizvod, istovremeno je jako zanimljiva. To je možda jednostavno rezultat Marijine dobre intuicije i naklonosti zvuku, koja se još jednom, u izvjesnoj pročišćenoj viziji i formi, očituje i na njenom novom albumu, Histrionic.

U drugom dijelu emisije slušamo novo izdanje austrijskog kompozitora i muzičara Christian Fennesza, još jednog umjetnika eksperimenta sa zvukom i zvučnostima. Ovaj gitarist i producent elektroničke muzike služi se svojom gitarom pri generiranju složenih zvučnih tekstura, melodičnih ali i označenih distorzijama, koje nastaju kao rezultat autorova iskušavanja mogućnosti električne gitare i drugih instrumenata, uz igrarije sa zvučnim frekvencijama i glitch efektima.

Već od devedesetih godina prošloga stoljeća Fennesz se zainteresirao za elektroničku muziku, te počeo prikupljati vlastitu opremu za njenu produkciju. U svojoj karijeri od dvije decenije on je objavio brojna studijska izdanja, te sarađivao sa nekim veoma značajnim aktuelnim imenima umjetničkog ali i popularnog muzičkog izraza koji graniči sa istraživačkim eksperimentom, među njima sa Ryuichi Sakamotom, Sparklehorse, David Sylvianom ili Mike Pattonom. Međutim, među Fenneszovim saradnicima bili su i umjetnici izvan svijeta muzike, poput austrijskog reditelja Edgar Honetschlägera, autora filma AUN – the beginning and the end of all things (2011), čiji zvuk ''početka i kraja svih stvari'' je kreirao Christian Fennesz, kroz zvučne minijature koje djeluju kao predstave mnogih apstraktnih emocija svakog ljudskog bića. Bio je to rad koji u pustoši savremenog života nastoji otkriti ono što je skriveno i često zaboravljeno u čovjeku – duhovnost pregažena idejom progresa. Na tome tragu je i novo zvučno zadovoljstvo koje nam donosi Christian Fennesz, sa upravo objavljenim albumom Bécs, koji u ruhu savremenog elektroničkog doba isijava onu suštinu ljudskoga bića, sa početka i kraja svih stvari – čovjekova osjećanja.