50MINUTA: Laura Marling, Torres

U prvom dijelu večerašnje emisije 50minuta (emitira se srijedom u 22h) slušamo novo izdanje umjetnice koja se od trenutka kada se predstavila svojim osobenim muzičkim radom učinila mnogo ozbiljnijom no što bi se očekivalo od njenih godina.

Laura Marling je dvadesetpetogodišnjakinja, koja u dosadašnjoj profesionalnoj biografiji ima štošta zabilježeno. Prvo studijsko izdanje je objavila 2008. godine pod naslovom  Alas, I Cannot Swim. Uslijedio je album I Speak Because I Can (2010) kojim je Laura razuvjerila skeptike što su držali da će ona krenuti stranputicom lakih nota i tekstova. Umjesto toga Laura je izabrala teško prohodni put uz pratnju pomalo mračnog folk rocka, te melankoličnog osjećanja i poetičnih tekstova koji su bili vremešniji od nje same. Godine 2011. Marling je otkrila i treće izdanje A Creature I Don't Know, nastajalo tokom dugih boravaka u nasumičnim kafeima, u društvu bilježnice i samo vlastitih misli i emocija, koji su je doveli i do njene četvrte lirsko-zvukovne kreacije, Once I Was an Eagle (2013). Tri od pomenuta četiri albuma donijela su Lauri Marling nominaciju za nagradu Mercury, te titulu najbolje umjetnice Brit Awards 2011. godine.

Zrelija i mudrija, Marling nastavlja evoluirati sa svojim novim, petim izdanjem Short Movie, objavljenim u mjesecu martu ove godine. I dalje ona pripovijeda svoje lične i univerzalne priče, i prenosi iskustva i pouke koje je iz njih ponijela. Već autentičnim zvukom i poetikom nam poručuje da je ona jedna stara duša, a njene su godine samo zgodna obmana, iza koje stoji uzburkani svijet od ljubavi i tuge, anđela i demona, odanosti i izdaje.

U drugom dijelu večerašnje emisije slušamo takođe novo izdanje još jedne mlade umjetnice koja je tek na počecima karijere, ali koja se svjesnošću svoga duha i uma suprotstavlja vlastitim godinama.

Mackenzie Scott, ili pseudonimom Torres, je dvadesetčetverogodišnjakinja iz Nashvillea, iz čije se introspekcije rađa čitava bujica riječi, bremenitih i dirljivih svjedočanstava zasigurno svake žene, zarobljene u ljubavi, umorne od boli i zgrčene od vlastitog straha. Zamišljena ženska figura Mackenzie Scott konstantno traži hrabrosti da se oslobodi svoga tereta. Samo što to često ne učini. Umjesto toga ona pomirljivo kaže: "Everything hurts, but its fine, it's fine/ it happens all the time." 

Torres je vrlo vjerovatno odrasla na silovitim pjesmama PJ Harvey. Ako i nije, dobro je čuti da ima novih autorica sa energijom sličnog kvaliteta. Glas Mackenzie Scott zvuči istovremeno slomljeno i borbeno, probijajući se kroz veoma skroman ali hrabar set instrumenata, obogaćen naglašenijom rock instrumentacijom i kvalitetnijom produkcijom na njenome novom izdanju Sprinter. Isti ponosito nasljeđuje debi Torres koji je kazivao o izolaciji, strahu, krivnji i mnogim malim velikim otkrovenjima. Ovu je ploču Scott ostavila pomalo nesavršenom, u želji da ista bude najiskrenija moguća verzija autorice same. Album Sprinter, malo blještaviji i produkcijski unaprijeđen uz pomoć iskusnih saradnika Rob Ellisa (producent PJ Harvey) i Adrian Utleya (gitarist benda Portishead), nastavlja utirati put kojim neustrašivo hodi Mackenzie Scott, talentirana umjetnica i samosvjesna žena, u potrazi za ljubavlju i istinom.