50MINUTA: Julianna Barwick, Neko Case

Prvi dio večerašnje emisije predstavlja umjetnicu koja je fascinirana svijetom zvuka, ili radije zvučnosti. Ova fascinacija je opsjeda još od ranog djetinjstva, kada je već počela izvoditi neke skromne eksperimente služeći se svojim glasom.

Julianna Barwick američka je umjetnica koja je odrastala u ruralnim predjelima Louisiane i Missouria, kao kćer svećenika i redovna članica crkvenog hora. Kako se u lokalnoj crkvi nisu mnogo u službama koristile orgulje, akcent je bio na a cappella izvedbama, kroz koje je Juliannina strast prema zvučanju ljudskog glasa sve više rasla. Počela je istraživati prostore koji glas modificiraju – parkinge ili šuplju nutrinu drveta, da bi dobila raznolike varijante eha. Takvi su joj se efekti činili magičnim, poput pomenutog drveta koje je zaista postojalo, negdje iza porodične kuće u vrijeme njenog djetinjstva.

Prvi studijski album Julianna Barwick je objavila godinama kasnije, 2011, i to pod simboličnim naslovom The Magic Place. Bila je to referenca na magično drvo koje je stvaralo čudnovati eho Julianninog glasa, te početak jednog kreativnog procesa ove umjetnice kroz koji ona sa glasom eksperimentira. Barwick snima vokalne fragmente koje međusobno udružuje i prepliće – tako loopovi i layeri njenog vokala kreiraju eterične kompozicije koje kao da se šire u beskonačnost. Naglašena horizontalna struktura ovih radova ima meditativan učinak, i donosi u svijest slike tihih prirodnih predjela kojima čovjek još nije u cjelosti zagospodario. Na takvom jednom mjestu je Julianna Barwick snimila i svoj novi album, Nepenthe, u poznatom islandskom ''the swimming pool'' studiju, Sundlaugin, nastalom na napuštenom bazenu iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Vlasnici ovog studija su članovi sastava Sigur Rós, sa čijim je saradnikom, muzičarem i vizuelnim umjetnikom Alex Somersom, Julianna snimala svoje novo izdanje. Uz njega su u studiju bili i članovi projekata múm i Amiina, i svi doprinijeli konačnom rezultatu na albumu Nepenthe.

Rad Julianne Barwick kritika je dovodila u vezu sa opusom Steve Reicha, Meredith Monk te Brian Ena, ali njene su istraživačke sklonosti u muzici više intuitivne no akademske prirode. Ovakav Juliannin pristup radu uglavnom ne podrazumijeva unaprijed smišljene matrice, već se realizira spontano, u konkretnom vremenu i prostoru. Zato muzika ove umjetnice ima izraženu humanu dimenziju, koja se manifestira kroz lijepe zvučnosti što proizvode određenu emociju, u izvjesnom miru i ravnoteži.

U drugom dijelu večerašnje emisije 50minuta slušamo kantautoricu kojoj su riječi veoma bliske, i sa kojima je ona sposobna izraziti razna ljudska stanja. Ona je pripovjedač vlastitog iskustva ali i vjerni posmatrač drugih, pa tako kazuje u ime svih ljudi i u njenim se tekstovima mogu prepoznati mnogi. Kroz zanimljivu liriku ova autorica donosi jedinstvene i zajedničke životne istine i priče koje svi mi dijelimo kroz univerzalna stanja ljudskog duha.

Neko Case je američka umjetnica koja je prigrlila country zvuk još sa prvim albumom koji je napravila kao Neko Case and Her Boyfriends, 1997 godine. Na narednom izdanju, sa bendom istog imena ali promjenjivog sastava, Neko je uvela i određene country noir elemente u svoju muziku, po kojima će zapravo i ostati prepoznatljiva. Prvi rad kao Neko Case, EP Canadian Amp, kreirala je u kućnoj produkciji i objavila za vlastitu etiketu 2001 godine. Uslijedio je 2002 album Blacklisted, u vezi s kojim je Neko navela kao uticaje soundtrack za Dead Man od Neil Younga, ali i opus Angela Badalamentija, autora muzike za filmove Davida Lyncha. Blacklisted bio je i neka vrsta prekretnice za Neko Case, jer je sa njim definitivno iza sebe ostavila svjetliji country-soul u zamjenu za mračniji zvuk i priče o serijskim ubicama i automobilskim nesrećama. Album Fox Confessor Brings the Flood (2006) nastavio je razvijati njenu ideju i kao uspio projekat našao se na mnogim top listama u godini svoga objavljivanja. Konačno, album Middle Cyclone iz 2009 godine debitirao je na čak trećem mjestu Billboardove liste u prvoj sedmici po svome izlasku. On je djelovao poput završetka svojevrsne trilogije o američkoj divljini kroz percepciju Neko Case. Tematski  je Middle Cyclone bio vezan za prizore iz prirode, snažne emocije autorice po pitanju međuljudskih odnosa, te njeno mirenje sa činjenicom da joj je ipak potrebna ljubav.

Case je jedna od onih umjetnica koje se mogu pohvaliti neobičnim talentom i karizmom. Ona se doima poput neustrašive sile prirode, tornada, kao što stoji u naslovu jedne od njenih pjesama, ''This Tornado Loves you''. Na svome novom albumu objavljenom na početku septembra mjeseca ove godine ona nastavlja pripovijedati svakojake tuge i strahove, iznositi vlastiti i bjelosvjetski mrak na svjetlo. Album već svojim golemim naslovom The Worse Things Get, The Harder I Fight, The Harder I Fight, The More I Love You naslućuje i borbenost i krhkost, suživot dvaju stanja koja su u stvari međusobno uslovljena. Jer emocije su snaga, a ne manjkavost, i hrabri i uzbudljivi lik Neko Case to iznova dokazuje, sa svakim novim uratkom ove umjetnice.