50MINUTA: Jon Hopkins, Röyksopp

Večerašnja emisija 50minuta (emitira se srijedom u 22 sata) u svome prvom dijelu predstavlja novo izdanje Jon Hopkinsa.

Debi album Opalescent je Hopkins objavio 2001. godine. Nakon ovog izdanja koje mu je osiguralo pozitivne reakcije publike i kritike, uslijedio je Contact Note, 2004, a potom i Insides, 2009. godine, uz koji je Jon Hopkins razvio live show kao pratnju Four Tet i Röyksopp na njihovim nastupima. Insides je potvrdio da se radi o autoru sposobnom za dinamiku koliko i emociju, čovjeku u svijetu elektroničke tehnologije koji želi i uspijeva očuvati ljudskost.

Četvrti album Jon Hopkinsa, objavljen u junu 2013. godine pod naslovom Immunity, otkrio je seriju zvučnih prizora kojima je težnja bila ukazati na zrak ili harmonije sunca, s čime su u vezi naslovi pojedinih kompozicija na izdanju. Ova elektroakustička muzika pokušala je tako odgovoriti i svojevrsnom programskom izazovu, te dokazati još jednom, da u njoj ''postoje moći (...) koje su gotovo nadnaravne''.  

Uz izdanje Immunity Hopkins se, ipak, odlučio zadržati još malo, kontemplirajući nad eksperimentalnim, ali melodičnim strukturama njegovih kompozicija. Odabravši njih četiri, prepustio se zanosu maštarenja pred mišlju kako bi to Immunity zvučao kada bi se doveo u gotovo bestežinsko stanje sna. EP Asleep Versions tako donosi ''uspavane'' verzije fragmenata s izdanja prethodnika, milozvučne ambijentalne vizije koje levitiraju iznad svijesti o fizičkoj dimenziji rutinske svakodnevnice.

Drugi dio emisije predstavlja upravo objavljeni rad norveškog dua Röyksopp, koji još od konca devedesetih godina prošloga stoljeća raduje svojim melanholičnim elektro popom, s početkom u nezaobilaznom, u savremenoj popularnoj muzici, albumu Melody A.M. (2001). Melodičan i u svojoj cjelini hvale vrijedan, ovaj album donio je numere koje su do danas ostale dijelom mnogih lista ponajbolje muzike, i dalje aktuelne u svojoj gotovo vanvremenskoj izvrsnosti. S Melody A.M. Röyksopp su sebi samima postavili visoke kriterije, a publiku pripremili na već velika očekivanja. Premda će kroz albume koji su uslijedili, izdanja The Understanding (2005), Junior (2009) i Senior (2010), Röyksopp nastaviti istraživati svoj zvuk, njihov melodični početak ostat će i njihova osnovna i prepoznatljiva karakterna crta.

Glas dua Röyksopp su kroz petnaest godina diskografske karijere činili razni umjetnici, čiji su vokali obilježili pojedine numere dua - među njima Erlend Øye (Kings of Convenience, The Whitest Boy Alive) i Anneli Drecker, a kasnije i Karin Dreijer (The Knife), Lykke Li te Robyn, švedska umjetnica koju je dvojac predstavio kao vokalisticu i koautoricu pjesme The Girl and the Robot' na izdanju Junior, i saradnicu na nedavno objavljenom mini albumu Do It Again. Uradak je predstavio oprečne sklonosti dvojca, sposobnost vladanja izvanjskim komercijalnim tržištem koliko i svojim nutarnjim inicijalnim jezikom otkrivenim već prvijencem Melody A.M.. Iako Röyksopp danas vrlo uspješno djeluju na više scena, možda je njihovo srce i njihova snaga ipak skrivena u tome introvertnom stanju privida mirovanja, kada se mnogo više događa u čovjeku samom, nego izvan njega. Takvoj ideji značajno teži i album The Inevitable End, obojen ovoga puta karakterističnim vokalom Jamie McDermotta (The Irrepressibles) i najavljen kao njihov posljednji studijski u tradicionalnom smislu ovoga formata.