50MINUTA: John Scofield, Paolo Fresu

Nova emisija 50minuta putuje ove srijede u 22 sata u predjele poigravanja sa žanrovima, donekle uokvirene neustaljenim granicama jazz improvizacija.

Prvi dio emisije predstavlja novi uradak jednog važnog imena jazza, koji je vlastitim jazz fusion/funk/post-bop stilom uticao na njegova kretanja još od sedamdesetih godina prošloga stoljeća, svojim autorskim djelom i sarađujući sa mnogim jazz velikanima, od kojih je zasigurno učio ali i čijim je radovima značajno doprinosio.

John Scofield je američki gitarist i autor čiji se interes za muziku počeo razvijati još u ranome djetinjstvu, da bi svoj formalni, akademski oblik poprimio školovanjem na prestižnom Berklee College of Music. Međutim, stvarni, neformalni muzički svijet je u značajnijoj mjeri educirao Scofielda, kada je on počeo raditi sa muzičarima kao što su Chet Baker, Gerry Mulligan, Charles Mingus ili pak Pat Metheny. Godine 1976 Scofield je potpisao za Enja Records, i objavio svoj prvi solo album. Uskoro je oformio i trio (uz basistu Steve Swallowa i Adam Nussbauma, kojeg će zamijeniti perkusionista Bill Stewar), temelj i prepoznatljivost njegova budućeg umjetničkog rada. Početkom osamdesetih pridružio se i ekipi Miles Davisa, i u gotovo četiri godine rada sa njim učestvovao u nastanku njegova tri albuma – Star People (1983), Decoy (1984 ) i You're Under Arrest (1985).

Od tada John Scofield suvereno djeluje na internacionalnoj jazz sceni, sa preko 30 studijskih albuma koje je producirao kao leader, kroz kolaboracije sa umjetnicima kao što su Pat Metheny, Charlie Haden, Brad Mehldau, Mavis Staples,  Jack DeJohnette, Tony Williams, Herbie Hancock ili Dave Holland, i snimajući za, između ostalih, Enja Records, Blue Note, Verve, te ECM. U januaru 2002 Scofield je za jednu od ovih etiketa, Verve, objavio svoje fusion frankenštajnsko čedo, album Überjam, svojevrsni koncept i projekt, jam session zvučna avantura u susretima acid jazza, funka, energičnih ritmova ali i nježnijih soul/blues dionica. Više od decenije kasnije Scofield se vraća Überjam projektu, u kojem su ponovno gitarist Avi Bortnick, klavijaturist John Medeski i bubnjar Adam Deitch, uz, ovoga puta, basistu Andy Hessa i perkusionistu Louis Catoa. Überjam Deux, drugi, logičan nastavak originala iz 2002, potvrđuje Scofielda kao jednog od neizbježnih izvođača i autora u široj jazz zajednici danas, umjetničku figuru koja donosi uzbudljiva i dinamična zvučna iskustva, za sve one koji su tomu skloni.

Drugi dio večerašnje emisije smiruje se uz rad još jednog talentiranog muzičara i autora, čije suptilne zvučne percepcije i interpretacije naprosto osvajaju ljudski duh.

Paolo Fresu porijeklom je iz vjerovatno jednog od najljepših kutaka na kugli zemaljskoj, sa lijepog mediteranskog otoka specifičnog ambijenta i tradicije. Premda kao sav uronjen u Sunce, sa vedrim pastirskim cantu a tenore pjevanjem, otok Sardinija veoma jasno ima i svoju blagu, melankoličnu stranu, a to je Paolo Fresu. Nježni ton njegove trube možda ogleda poeziju sardinijskog Sunca na zalasku, ili pak usporenost u njegovom podnevnom vrhuncu. Potiče na kontemplaciju i sanjarenje, i  u tome je njegova neobična čarolija i snaga.

Fresu je akademski muzičar koji i sam danas djeluje kao predavač, ali i umjetnički rukovodilac određenih jazz seminara. Može se pohvaliti karijerom od tri decenije, kroz koje je snimio preko 300 kompozicija, radeći sa umjetnicima u koje se ubrajaju John Taylor, Kenny Wheeler, Palle Danielsson, Jon Christensen, Gerry Mulligan, Dave Holland, John Zorn, John Abercrombie, Ralph Towner, Richard Galliano, Trilok Gurtu, Gil Evans Orchestra, Toots Thielemans, Omar Sosa ili Nguyen Le. Dao je svoj doprinos mnogim projektima, sarađujući sa glumcima, plesačima, slikarima, skulptorima, pjesnicima, te komponujući muziku za film, balet i teatar. Neke od njegovih iznimno uspješnih kolaboracija su one sa Ralph Townerom, na izdanju Chiaroscuro (2008), i u recentnom periodu sa Omar Sosom, na albumu Alma (2012), pri čemu ne treba zaboraviti i neobični trio njegove trube sa harmonikom Richard Galliana i klavirom Jan Lundgrena na ploči znakovitog naslova – Mare Nostrum (2007), ili ''naše more'', što je bio stari rimski naziv za Mediteransko more. Godine 2011 Fresu je načinio još jednu mediteransku ploču, ovoga puta u pravome smislu te riječi, sa vokalnim ansamblom A Filetta koji izvodi tradicijsku muziku Korzike, poput sardinijskog cantu a tenore takođe jedne lokalne folklorne specifičnosti.

Nakon mnogih izdanja, Paolo Fresu ima novi studijski album, koji je proizveo sa svojim Devil Quartetom – gitaristom Bebom Ferra, kontrabasistom Paolinom Dalla Porta i perkusionistom Stefanom Bagnolijem. Uradak naslova Desertico lirsko je zvučno zadovoljstvo i malo umjetničko djelo, obojeno lijepim melodijama i kao ispjevanim dugim frazama Fresuove trube. Kroz ugodne muzičke razgovore Paolo Fresua sa njegovim izvrsnim saputnicima i koautorima na izdanju, Desertico posjeduje finoću gotovo ljekovitog učinka.