50MINUTA: John McLaughlin

Večerašnja emisija 50minuta (emituje se srijedom i reprizno petkom od 22h) donosi novo izdanje gitariste, kompozitora i bandleadera John McClaughlinam koji talentom, predanošću i iskustvom svjedoči o jednom vremenu i odnosu prema muzici koji se gube iza jeftinog kiča hiperprodukcije. Nestaje iskrenog poštovanja muzike, a time i muzike same, pa ona ne govori više svojom vlastitošću već je sredstvo nekih izvanjskih (zlo)namjera. John McClaughlin pripada onoj vrsti umjetnika koja je duhom predana muzici, toj četvrtoj dimenziji ovozemaljskih kategorija visine, širine i dužine.

U nekom širem i dužem vremensko-prostornom okviru ljudskog postojanja John McClaughlin bi zasigurno želio ostati zapamćen kao, naprosto, gitarist. Gitara je instrument u koji se on još kao dječak nepovratno zaljubio, premda je njegov prvi izbor bio klavir. Odrastao je uz klasičnu umjetničku muziku velikana kao što su Beethoven i Mozart, i majku violinisticu koja je, iako se amaterski bavila muzikom, bila temeljna potpora i poticaj svome sinu za ono što će u njegovom životu uslijediti. John McClaughlin je postao guruom gitare, čovjekom koji je u muzici kroz zvuk toga instrumenta spoznao i svijet spiritualnog. Prije no što je McClaughlin oformio svoj kultni projekat, Mahavishnu Orchestra, učio je od najboljih toga vremena. I danas će McLaughlin kao svoga heroja navesti Miles Davisa, sa kojim je svirao na njegovim pločama In A Silent Way (1969), Bitches Brew (1970), A Tribute to Jack Johnson (1971), On the Corner (1971) i dr., i koji ga je ohrabrio da se otisne u lične muzičke vizije što su povezivale indijsku klasičnu muziku sa tradicijom jazza, rocka i evropske umjetničke muzike. Najviša ljubav transcendirala je iz muzike John McClaughlina u projektu Mahavishnu Orchestra, čiji je i naziv sugerirao jednu nematerijalnu vrijednost – Mahavishnu je, naime, aspekt hindu božanstva Višnua, Apsolutni princip izvan ljudskih atributa. Za još jednog od svojih uzora, John Coltranea, McLaughlin će kazati da je upravo on uveo ovu spiritualnu svjesnost u jazz muziku, sa izdanjem A Love Supreme (1965), izvjesnom Coltraneovom zahvalom višim duhovnim silama na talentu koji mu je poklonjen. McClaughlin je za ovom duhovnošću i vrhunskom ljubavi tragao cijeli život, otjelovljujući je upravo kroz muziku.

Klasična indijska i Sufi muzička tradicija privlačile su McLaughlina i zbog njihove veze za ukupnošću ljudske egzistencije, čovjekovim (svako)dnevnim, religijskim i tradicijskim ritualima i običajima. Sa svojim jazz-fusion projektom Mahavishnu Orchestra (1971-76; 1984-87) McLaughlin je snimio niz izdanja predstavivši zvuk koji je postao etiketom njegovog imena i karijere. No, uz to je John McClaughlin donio i vrhunsku tehniku i virtuozitet u improvizaciji, manir koji će kao vodič i inspiraciju usvojiti mnoge generacije novih gitarista. Uz Mahavishnu Orchestra, McLaughlin je snimio gotovo dvadeset solo albuma, kao bandleader, ali je takođe pokazao svoje višestruke vještine na sceni i u studiju sa umjetnicima kao što su Paco de Lucia i Al Di Meola (The Guitar Trio), Carlos Santana, Dave Holland ili Chick Corea. Nakon uistinu impresivne serije live i studijskih radova realiziranih u neprekinutom kontinuitetu posljednjih gotovo pet decenija, John McLaughlin i dalje stvara i kontemplira nad mističnim fenomenom muzike. Njegovo novo izdanje objavljeno u proljeće ove godine je live album The Boston Record, zabilježen na koncertu koji je McClaughlin održao sa svojim bendom The 4th Dimension u Bostonu, na Berklee College of Music, 22. juna 2013. godine. I ovim, kao i proteklim radom John McLaughlin nastavlja širiti muziku kao poruku, koja je u stanju stići do svakoga čovjeka, bez obzira na njegovo vrijeme i prostor.