50MINUTA: Hamilton de Holanda, David Gilmore

Večerašnja emisija 50minuta predstavlja nova izdanja nekih od umjetnika ovogodišnjeg, 17.Jazz Festa Sarajevo.

Prvi od njih je Hamilton de Holanda, istovremeno virtuoz i poeta instrumenta kojeg svira. Inače, u pitanju je jedan globalno manje uobičajen instrument, više vezan za lokalne tradicijske kulture. Radi se o vrsti mandoline, ili bandolimu, kako je zovu u brazilskom folkloru, kojom se izvodi specifičan muzički oblik tamošnje tradicije, sjetnog imena ali živahnog karaktera – choro. Ova vrsta urbane popularne muzike Brazila nesumnjivo je bila jedan od važnih inspiracija za Hamilton de Holandu, koji je odrastao uz ovaj žanr i danas ga iznimno poštuje. Međutim, pogriješit će oni koji bi ustvrdili da je njegov kreativni izraz neki novi choro, jer Holanda u svoju muziku uvodi samo pojedine njegove elemente, otvarajući se još prema brojnim drugim muzičkim stilovima i pravcima. Hamilton de Holanda kao da je zaista u stanju odsvirati sve, ostavljajući dojam da to istinski i razumije.

Može se kazati da se ovaj umjetnik profesionalno bavi muzikom gotovo cijeli svoj život, susrevši se sa bandolimom već kao petogodišnjak. Danas Holanda svira nešto drugačiju inačicu ovog instrumenta, koju je sam izumio, dodavši bandolimu prije desetak godina još dvije žice i tako proširujući prostor za sve ono što je on sposoban izvesti. Rijetko se susreće interpretator ovakve vrste, koji posjeduje vrhunsku sviračku tehniku, ali i tananu suptilnost u jednom iznimno osjećajnom izrazu. Ipak, Holanda, u svojoj skromnoj predanosti muzici samoj, ne daje primat niti jednom od svojih talenata, već nam ih donosi u ravnoteži i cjelini kroz beskrajno lijepe svoje interpretacije. Pri tome, on je vjeran muzičkoj tradiciji svog Brazila, oblicima kao što su choro, lundu, bossa nova i samba, ali živi i u svjetovima jazza, popa ili bilo čega drugog što ga zainteresira. Tradicija je ono što je moderno, i obratno, vjeruje on, jer nije važna ni prošlost ni budućnost, već njihova veza u sadašnjem trenutku i prostoru. Holanda smatra da muzika treba naprosto biti lijepa, i da je suvišno smještati je u određena žanrovska spremišta koja je na silu hoće demistificirati. Muzika je mistična kategorija, i istinski umjetnik kao što je Hamilton de Holanda na to nas krasno podsjeća.

Holanda ima već brojna priznanja za izvrsnost u muziciranju, u akademskom i svijetu popularne muzike. Francuski mediji su ga nazvali ''princem'', a brazilski ''kraljem bandolima''. Bio je više puta nominiran za latinskog Grammyja, i koncertirao širom svijeta, dijeleći scenu sa muzičarima kao što su Seu Jorge, Richard Bona ili Béla Fleck, i snimajući sa Richard Gallianom, João Boscom te Cesariom Évorom. Od 1997 godine je objavio cijeli niz studijskih i live albuma, od kojih je posljednje iz kasnog ljeta ove godine, zabilježeno 2012 sa jazz pijanistom Stefanom Bollanijem, i pod naslovom O que será.

Drugi dio večerašnje emisije donosi recentni rad gitariste i autora čije ime samo zvuči poput onog takođe gitariste jednog svjetski poznatog benda iz druge polovice prošlog stoljeća. Osim što David Gilmore nije Gilmour, on je i potpuno drugačija izvođačka i kreativna figura. Ovaj gitarist i kompozitor djeluje u prostranom jazz univerzumu, ali su mu korijeni u R&B-u i funku. Zato njegova muzika posjeduje neku nezaustavljivu energiju, silinu u improvizaciji jazz fuzije, ali nerijetko i nježni šarm koji potpuno osvaja.

Gilmore je inače mulitinstrumentalist, muzičar koji svira klavir, bubnjeve i perkusije, te gitaru – instrument kojeg se prihvatio tek sa petnaest godina života. Razvio je vremenom svoj osobeni stil i vještinu virtuoznog sviranja kakva se rijetko susreće. Sarađivao je sa mnogim značajnim imenima širokog prostranstva jazza - Dave Douglasom, Steve Colemanom, Cassandom Wilson, Wayne Shorterom, Don Byronom te Christian Mcbrideom, ali bio aktivan i u nešto komercijalnijem muzičkom svijetu koji graniči sa popom, radeći za Issac Hayesa, Joan Osbourne, Mavis Staples ili Joss Stone. David Gilmore je prošao brojna studija i turneje, ostavio svoj zvučni trag na preko 50 ploča, i objavio tri vlastita albuma kao leader. Već prvi, Ritualism, koji je izdat 2001, inspirirao je kritiku Asocijacije Jazz novinara da ga proglasi debi uratkom godine. Uslijedio je album Unified Presence (2006), a nedavno i novo izdanje Gilmoreovo, kao neka njegova začudna fascinacija relacijom muzike i brojeva, za koje on vjeruje da su oduvijek i neizbježno povezani. Naslov ove ploče je, sasvim prirodno, Numerology, jer su ''brojevi način da se opiše život i čitav kosmos'', kako ističe Gilmore. On se odvažno prihvatio ovog koncepta, pa se svaka numera sa svojim naslovom bavi određenim brojevima u smislu njihova značenja, kao osnovama za kompoziciju i ritmičke permutacije. Iz pomenutog je David Gilmore crpio inspiraciju za kreativni rad koji je rezultirao albumom snimljenim uživo u njujorškom klubu Jazz Standard, sa ekipom muzičara koju čine Claudia Acuña (vokal), Miguel Zenón (alt saksofon), Luis Perdomo (klavir), Christian McBride (kontrabas), Jeff "Tain" Watts (bubnjevi) i Mino Cinelu (perkusije). Ovaj svojevrsni muzički koncept izdanja Numerology predstavlja Gilmorea kao jednog od uvijek zanimljivih mislilaca u muzici, kojima je namijenjeno da svoje znanje i umijeće prenose dalje. David Gilmore vlastito iskustvo danas dijeli sa studentima prestižnog Berklee College of Music, gdje radi kao predavač, i kroz mnoge tečajeve širom svijeta.

Na sceni ovogodišnjeg Jazz Festa Sarajevo, David Gilmore se predstavlja sa triom Art of Ascension, kojim se uzdiže do novih muzičkih visina, donoseći i ovdašnjoj publici dinamični zvuk svojih istraživačkih poduhvata.