50MINUTA: Grouper, My Bloody Valentine

Novo izdanje emisije 50minuta donosi još jednom magične zvučne atmosfere koje pružaju uvid u sasvim drugačije, nešto intimnije realitete.

U prvome dijelu 50minuta slušamo umjetnicu koja već gotovo deceniju izrađuje ambijentalnu/noise elektro-akustičku muziku za koju se ne može sa sigurnošću kazati da li levitira u nekim nedodirljivim prostorima, ili ponire u najmračnije dubine (pod)svijesti.

Grouper, ili pravim imenom Liz Harris, samostalno radi na ovome svome zvuku, koji se u širim okvirima može svrstati u aktuelan, ali sa sada već dalekim korijenima, pravac eteričnog dream pop/post rock pravac. Međutim, iako bi se kratkim slušanjem Grouper mogli sjetiti recimo Chairlift ili High Places, nakon malo dužeg zadržavanja u njenoj muzici došli bi do zaključka da je ona, ipak, značajno drugačija. Liz radi nešto što je veoma posebno, premda se ta posebnost ne ogleda u dramatičnom eksperimentu ili nekom ekscentričnom muzičkom zbivanju. Muzika Liz Harris je jednostavno specifičnog ozračja, u kojem se može izgubiti kao u snu.

Harris je svoj prvi album objavila 2005 godine, i od tada još nekoliko izdanja među kojima se naročito istaklo ono iz 2008 godine pod naslovom Dragging a Dead Dear Up a Hill, koje je izmamilo izvrsne muzičke kritike, sa jednom što je kazivala da je to ''duboko meditativan, gotovo spiritualan...jedan od najdelikatnijih, najdirljivijih albuma godine.'' Novi studijski album Grouper, koji je izašao na početku ove, 2013 godine, vrsta je prirodnog nastavka svoga prethodnika. Kao što je Dragging a Dead Dear Up a Hill nosio sjećanja na djetinjstvo Liz Harris, sa coverom na kojem je ona kao djevojčica obučena u neobičnu crnu odoru i sa crnom šminkom, tako i novi album evocira prizore prošlosti. Opet pomalo sumornog naslova, The Man Who Died in His Boat, on se prisjeća jedne situacije kada se mala Liz sa svojim ocem susrela sa praznim čamcem koji je bez kormilara dolutao do obale. Taj prizor odsustva zasigurno prati Liz do danas, jer čudnovatost i svojevrsna tama njegove su osobine, iste one kakve se daju naslutiti u snenoj muzici Grouper.

U drugom dijelu večerašnje emisije vratićemo se u širu prošlost i u zvuk koji je zasigurno bio na početku onoga što je danas Grouper. Neki su to zvali noise popom, a drugi su tome odmah stavili i etiketu shoegaze, koja će postati oznaka za prepoznatljiv i specifičan podžanr kombinacije dream popa i alternativnog rocka.

Bend koji će se uvijek vezati za oznaku shoegaze, noise pop ili dream pop, gitarske atmosferične distorzije i meke, snene vokale je sa svoja samo dva studijska albuma postao referentnom tačkom novije popularne muzike. Radi se o My Bloody Valentine, najtišem glasnom bendu na svijetu, projektu odličnog Kevina Shieldsa koji je krajem mjeseca januara ove godine objavio da bend nakon dugogodišnje studijske pauze izdaje novi album. Nije prošlo ni nekoliko dana, a album je objelodanjen. Bez prevelike gužve i panike, jednostavno se pojavio na novome web siteu benda, dostupan u formatu po želji.

Izdanje se jednako jednostavno zove m b v, i pojavljuje se više od dvadeset godina nakon što su My Bloody Valentine objavili albume Isn't Anything  (1988) i Loveless (1991). Prije dvije decenije oni su donijeli drugačiji i zanimljivi zvuk, eksperiment koji je povezao alternativni rock i sneni pop, što je izvršio uticaj na niz autora koji će tek doći. Kreativni um iza ovog maglovitog muzičkog koncepta, Shields, irski muzičar, autor i producent, radio je i sa Primal Scream i Patti Smith. No, kao vođa My Bloody Valentine ostavio je trag koji do danas nije nestao.

Svoj bend, ili bolje projekat,  je Kevin Shields oformio u Dublinu 1983 godine, zejedno sa Colm Ó Cíosóigom. Naziv je sastav dobio po istoimenom niskobudžetnom horor filmu iz 1981, kojem je Američka filmska asocijacija izrezala čitavih 9 minuta zbog scena prekomjernog nasilja. Za razliku od filma, bend My Bloody Valentine svirao je muziku koja je zapravo bila veoma nježna, uprkos gitarskim distorzijama Shieldsa koje su činile više atmosferični ugođaj no buku.

My Bloody Valentine su svoj kreativni vrhunac imali od 1988 do 1991, u periodu na čijem su početku i kraju objavljeni i njihovi jedini studijski albumi – Isn't Anything i Loveless. Ova dva izdanja, kao i nekolicina EP-jeva, pripadaju tzv. Creation katalogu – kolekciji radova izdatih pod okriljem Creation Records, znamenite neovisne britanske izdavačke kuće i jedne od ključnih za indie muzički pokret 80ih godina prošlog stoljeća.

Novi, treći album My Bloody Valentine, m b v, nastavlja lebditi u svijetu vanvremenske magije ovog benda. Naime, dobre stvari ne poznaju vrijeme, ali ni prostor. Njihov efekat obično nije trenutačan, no upravo to je slika njihove velike vrijednosti. My Bloody Valentine su ta dobra stvar, i nakon toliko godina, i sa albumom m b v, još uvijek poklon za sve one koji vole muziku.