50MINUTA: FKA twigs, Shabazz Palaces

Večerašnja emisija 50minuta (emitira se srijedom i reprizno petkom od 22h) još jednom predstavlja par novih izdanja i autore takve osobnosti koja prkosi gravitaciji prosjeka.

Prvi dio emisije donosi prvi studijski album mlade umjetnice FKA twigs, ili Formerly Known As twigs. Sve u ovom imenu zaziva znak pitanja – od ''twigs'', što se odnosi na po zglobove lošu naviku pucketanja prstiju, inače karakterističnu za ovu autoricu, pa do FKA, skraćenice koju je Twigs kasnije dodala uz pseudonim nakon što je neka prva Twigs istaknula da je ona već zauzela ovo ime. Tako je druga Twigs postala FKA twigs, odnosno ''ranije poznata kao'' twigs.

Nije baš sigurno kako sebe sada doživljava Tahliah Debrett Barnett, inače dvadesetšestogodišnjakinja sa, čini se, urođenom osobinom da ostavlja dojam koji naprosto provocira neravnodušnost. Može se nekome FKA twigs dopasti ili ne, ali u njenom se izrazu bez sumnje nalazi nešto što izlazi iz sigurne zone prepoznatljivog i već slušanog. Tahliah slijedi neki samo svoj put na kojem se roje prikaze onog što je već poznato oku i uhu, zvuci i slike autora od Trickyja, Beyoncé do James Blakea. Možda oni ne pripadaju istoj družini, usprotivio bi se neko, ali činjenica jeste da u žanrovskom smislu iza muzike sva tri pomenuta autora korijeni su rhythm and bluesa, na kojima se gradio trip hop Trickyja ili Blakeov soul. Međutim, R&B FKA twigs vrsta je alternativnog izričaja ovog žanra, uzbudljiva mješavina elektroničkog zvukovlja, eksperimentalnih doskočica i R&B vokala. Kada je u pitanju ovo posljednje, glas Tahliah Barnett, on je sklon metamorfozama kao i autorica sama, što je uočljivo u njenim ponekad bizarnim vizualnim transformacijama za koje je zaslužan dizajner Jesse Kanda, kreativni i donekle mračni um što stoji iza videouradaka FKS Twigs.

Upravo videoradove FKA twigs objavljivala je još od početka svoga autorskog djelovanja, od ne tako davne 2012. godine, zajedno s pjesmama koje su oni pratili. Međutim, to nije bio i početak njene karijere. I prije je FKA twigs bila vezana za showbiznis, plešući u spotovima Kylie Minogue, Jessie J i drugih autora, ali u jednome trenutku odlučivši da pleše i u nekom vlastitom spotu. Sama svoja plesačica i autorica, FKA twigs je pravila pjesme objavljujući ih na svojoj Bandcamp stranici i YouTube kanalu. U samo godinu dana, od kraja 2012. do ljeta 2013. godine, utjecajni The Guardian je posvetio dio svoga prostora u prilogu New Band of the Day i mladoj Tahliah, opisujući njenu muziku kao ''dosadašnji najbolji britanski primjer eteričnog, uvrnutog R&B-ja''. Naredno izdanje, nakon prvog EP-a EP1, FKA twigs je izdala za britansku neovisnu etiketu Young Turks u septembru 2013, ponovno EP logično oslovljen s EP2. Te je zime nominirana i za nagradu BBC-a, Sound of 2014, a sada, ispostavilo se, na opravdana očekivanja odgovara FKA twigs s prvim studijskim albumom, LP1, uratkom koji osvježava svojim izazovnim zvukom. Hrabra i talentirana Tahliah Barnett istražujući sebe u furioznom tempu postavlja nove standarde u popularnoj muzici.

Drugi dio emisije donosi još jedan alternativni pristup jednom globalno popularnom žanru, hip hopu.

Shabazz Palaces američki je takoreći hip hop projekt koji u ''zločinu'' protiv samoprozvane hip hop elite donosi neka nova pravila. Ležernom neustrašivošću se Shabazz Palaces poigravaju ustajalim frazama muzičke industrije rugajući se njenim klišeima. Hip hop univerzum mnogo je više od zlatom okićenih testosterona u nekom klubu gdje se polugola žena svija oko metalne šipke. Hip hop je stav i kultura izrasla iz angažiranosti, potrebe da se čuje glas čovjeka koji se bori za zdrav život. Shabazz Palaces podsjećaju na pravu misiju hip hopa i muzike i umjetnosti uopće – a to je postavljanje novih izazova kroz propitivanje aktuelne stvarnosti.

Kako to duo kojeg čine Ishmael Butler i Tendai Maraire propituju rutinu današnjice čiji je epicentar samopromocija? Pa, u prvome redu kroz zvuk, koji neki već nazivaju budućnošću hip hopa. Humanost prihvaćanja drukčijeg danas nestaje pod pritiskom rastućeg egoizma i narcisoidnosti, koji su, kontradiktorno njihovoj globalnoj dominaciji, u osnovi slabi entiteti. Shabazz Palaces su u tome konfuznom svijetu borci za dobru stvar, jer vjeruju da muzika treba ujediniti ljude nudeći im u bogatstvu zvuka osjećaj pripadnosti i slobode. Ovako nesvrstani, ali fokusirani, dvojac Butler i Maraire izumili su vlastiti stil u mnoštvu raznih elemenata koji se gužvaju u njihovoj muzici.

Međutim, Ishmael Butleru ovo nije nova praksa. On je, naime, još devedesetih godina prošloga stoljeća predvodio alternativni hip hop kolektiv vezan za etikete poput EMI ili Blue Note. Sastav se zvao Digable Planets i sa svojim jazzy zvukom i pjesmama poput ''Rebirth Of Slick (Cool Like Dat)'', koji je bio poznati hit tih godina, već je dao na znanje javnosti da nosi ideje koje neće biti kratkoga vijeka. Premda Digable Planets nisu više aktivni, Ishmael Butler jeste, i od 2009. godine djeluje iza Shabazz Palaces istražujući neke dukčije zamisli. Ponovno neobično, Shabazz Palaces izdaju za etiketu Sub Pop, znamenitu u Seattleu i širom svijeta, ali po sasvim drukčijoj muzičkoj orijentaciji. No, ono što karakterizira ovaj label je njegov alternativni predznak, koji stoji i uz zvuk Shabazz Palaces.

Nakon debi albuma Black Up, iz 2011. godine, Shabazz Palaces su krajem jula objavili novo studijsko izdanje, Lese Majesty, koje u eskperimentalnom duhu i u skladu sa svojim nazivom (fraza lèse-majesté ili lese-majesty označava zločin, prekršaj protiv vladajuće klase) poziva na bunt protiv materijalistički orijentirane kulture samoočuvanja, i promociju novog svijeta kojemu je želja napredovati kroz širenje vlastitih granica.