50MINUTA: Dino Saluzzi, Wolfgang Muthspiel

Večerašnja emisija 50minuta (emituje se srijedom i reprizno petkom u 22h) donosi, nenamjerno, suptilni zvuk etikete ECM, koja, vođena idejom Manfreda Eichera, od 1969. godine brine o tome da se zabilježi i očuva nešto od najfinijeg iz aktuelnog svijeta muzike.

Jedan od umjetnika čiji dragocjeni rad kuća ECM prati je sada već osamdesetogodišnji Dino Saluzzi, svirač bandoneona i, inače, mutliinstrumentalist i kompozitor, zaljubljenik u tradicijsku kulturu svoje zemlje Argentine. Saluzzi i ECM su u dugogodišnjoj sretnoj vezi, koja broji čitave 32 godine muzičke avanture ovog umjetnika. Ipak, Saluzzijeva diskografska karijera seže i dalje u prošlost, do početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada je RCA kuća objavila njegova prva izdanja. Tada je već Dino Saluzzi bio afirmirani bandoneonist, u eri njegovog savremenika Piazzolle jedan od vodećih argentinskih muzičara. Putem usmene predaje, drevnog pretka svake reklame, o Saluzziju se raširio glas, pa je pozvan na neke od važnih evropskih festivala kada ga je uočio i čelnik ECM-a. Prvi njegov album za ovu etiketu bio je Kultrum (1983), zaista susret kultura domorodačke i Južne Amerike u viziji Eichera, koji se već odavna pobrinuo da zvuk ECM-a ugodi i uhu i duhu. Dino Saluzzi svojom muzikom čini upravo to sve do danas, kroz čitav niz izdanja objavljenih za ECM, gotovo sve autonomnih primjeraka jedne zasebne muzičke ideje i koncepta, a u skladu s time, i muzičke postave.

Saluzzi je u kontinuiranom procesu istraživanja, uprkos nedodirljivoj volji vremena. Rijetko se on zadržava u istome kontekstu, ali jedan od onih njegovih koji, nekako, imaju ispisan duži rok trajanja je Dino Saluzzi Group. U njoj je nosioc grupe angažirao članove svoje najjuže porodice – trenutno sina José Mariu (gitara), brata Félixa (tenor saksofon, klarinet) i nećaka Matíasa (bas, kontrabas), te uz njih Nicolás “Colacho” Brizuelu (klasična gitara) i Quintino Cinallija (bubnjevi, perkusije). U jednom široko postavljenom, improvizacijskom maniru, Saluzzijeva grupa je ''naslikala'' novi album majstora na bandoneonu – izdanje El Valle De La Infancia. Romantični naziv izdanja putokaz je u zvuk Saluzzijeve doline djetinjstva, gnijezda njegovih početaka i stalnog izvora njegove inspiracije. Tu su korijeni onoga što je Dino Saluzzi danas, kao muzičar i kompozitor, srce Argentine i Južne Amerike koje ima svoju melodiju i ritmove, zambu, carnavalito, milongu i tango. El Valle De La Infancia priziva ove treptaje tradicije, u muzičkom sanjarenju štićenom sjećanjem na jedno djetinjstvo.

Drugi dio emisije večeras predstavlja jednog nešto mlađeg autora iz ECM kuće, koji je upravo objavio svoje prvo izdanje za etiketu u ulozi leadera.

Austrijski gitarist i kompozitor Wolfgang Muthspiel možda po prvi put kao leader objavljuje za ECM, ali nije to i njegov prvi angažman za ovaj label. Album Travel Guide (ECM, 2013) pratio je putovanje Muthspiela, Slave Grigoryana i Ralph Townera, u svjetlu njihovih ličnih iskustava i kreativnih umijeća. Bio je to muzički koncept u kojem su se smjenjivali autorski radovi Townerovi i Muthspielovi, klasična i gitara sa 12 žica, električna i bariton gitara, kroz dijalog kontrapunktski sofisticirano promišljen i u eteričnom nadtekstu osobene emocije. MGT su se pokazali kao izvrstan tim, unatoč relativno kratkom vremenu saradnje i samo dva albuma koja su načinili zajedno – Travel Guide i From a Dream (2009), izdatom za vlastitu etiketu Muthspiela, Material Records. Townerovo golemo umjetničko i iskustvo sa ECM labelom zasigurno je imalo utjecaj i na muzičku sudbinu Wolfgang Muthspiela, koji je za ECM u maju objavio album Driftwood.

Karijera Muthspielova traje već tri decenije, u kojima je on dijelio scenu i studio sa mnogima, među njima Mariom Joao, Paul Motianom, Gary Peacockom, John Patituccijem ili Patriciom Barber. Ovoga puta, sa dugogodišnjim saradnicima Larry Grenadierom (kontrabas) i Brian Bladeom (bubnjevi) predstavlja se svojim autorskim radom vjerovatno i nešto široj publici, koja na pouzdanu riječ vjeruje izboru ECM kuće. Driftwood, sasvim prigodno snimljen u jednom studiju u Oslu, donosi impresivne i impresionističke scene autorovih svojevrsnih introspektivnih stanja. Ona su mjesta imaginacije i sjećanja, intimnih i lirskih monologa, u čijoj nježnoj ljepoti Muthspiel oživljava i one koji su bili istinski sljedbenici muzike, svoje heroje Michael Breckera i Joe Zawinula. Njima posvećuje početak i kraj izdanja Driftwood, tako zaokružujući jednu muzičku cjelinu omeđenu i predanu plemenitim emocijama.