50MINUTA: Caribou, Dirty Beaches

Večerašnja emisija 50minuta (emitira se srijedom u 22 sata) predstavlja u svome prvom dijelu novi studijski uradak kanadskog autora Daniela Snaitha, poznatijeg kao Caribou.

Snaith je svoja prva studijska izdanja objavio 2001. godine, i to pod pseudonimom Manitoba kojeg se morao ubrzo odreći, jer je kolega iz branše, izvjesni Richard ''Handsome Dick'' Manitoba zaprijetio tužbom. Snaith Manitoba je tako postao Caribou, i u nastavku svoje nove stare karijere predstavio albume The Milk of Human Kindness (2005), Andorra (2007), te Swim (2010), koji su pokazali da se radi o autoru čiji izričaj nije kratkog roka trajanja, uprkos sklonosti popularnim muzičkim strujama. Izdanje Swim je potaklo kritiku na izvrsne reakcije i nepodijeljena mišljenja po pitanju kvalitete albuma, elektroničke psihodelične avanture koja je plijenila svojom dinamikom koliko i melodikom. Neuobičajeno, numere s izdanja su prvotno bile dijelom DJ setova, a potom mase materijala čiji će najinteresantniji fragmenti postati Swim.

Četiri godine kasnije, Swim nasljeđuje novi kaleidoskop Snaithovog zvučnog svijeta, šesti studijski uradak romantičnog naslova Our Love. Ovaj naziv, kao refleksija uspjeha koji je autor pobrao nakon prethodnika Swim, okrunio je sadržaj nastao iz Snaithove potrebe da se oduži za zasluženo prizanje, kreirajući velikodušno nešto što mogu konzumirati mnogi slušatelji, što je pod jakim utjecajem popularnih pravaca, ali istovremeno s karakterističnim autorskim potpisom. Taj se potpis očituje i u lirskom sadržaju izdanja, iznjedrenom iz trenutačnog stanja duha i svijesti autora. Intimne prirode, Our Love tako proizvodi i intiman ugođaj, svojim melodičnim teksturama i riječima bliskim svakome ljudskom biću, koje bez nečije ljubavi zasigurno teško može (pre)živjeti.

Drugi dio emisije donosi novi album autora koji također sebi svojstveno pomjera uobičajene muzičke granice, otkrivši se publici s jednom vrlo iščašenom vizijom zvuka pedesetih godina prošloga stoljeća i ranog rock'n'rolla. 

Alex Zhang Hungtai, ili pseudonimom Dirty Beaches porijeklom je s Tajvana, no dobar dio života je proveo u nomadskom hodanju po svijetu, s obzirom na specifičnu porodičnu situaciju. Kaže i sam da zapravo ne postoji neko mjesto gdje je odrastao. Za njega je dom kolaž mnogih izlomljenih pejzaža koje on pokušava sastaviti. Uz gitarski zvuk razvio je izvjesnu vlastitu estetiku, koja jeste vezana za zvuk pedesetih, ali isto tako i za vizuelni svijet i atmosferu filmova Davida Lyncha, koje Alex i navodi kao inspiraciju.

Debi album Dirty Beachesa Badlands, iz 2011. godine, dobio je naslov po istoimenom filmu Terrence Malicka iz 1973. u kojem jedan par pedesetih godina prošloga stoljeća kreće na ubilački pohod. Atmosferičan, kao filmski soundtrack, istovremeno je Badlands bio i eksperimentalan i retro, intiman i sirov. Nakon Badlands uslijedilo je izdanje Drifters / Love Is The Devil (2013), koje je i dalje egzistiralo u izvjesnoj paralelnoj i čudnovatoj dimenziji odmetnutoj od realnog vremena i stvarnosti. Sada je Dirty Beaches ponovno s nama, prezentirajući se u jednom drukčijem, ali ipak istome svjetlu, ostajući naime gotovo jednako specifičan kao što je do sada bio. Izdanje Stateless svojim naslovom potvrđuje ovaj imidž autora, koji ne bilježi stalno mjesto boravka i tako gotovo ne pripada nigdje, životom i donekle zvukovljem. Alex Hungtai na albumu Stateless još se i više distancira od rutinske svakodnevnice, ovaj put povlačeći se u nutarnje zone vlastite intime, one što bruji nekim samo svojim pulsom i glasom.