50MINUTA: Bill Frisell

Večerašnja emisija 50minuta (emituje se srijedom i reprizno petkom u 22h) predstavlja još jednog među umjetnicima koji gostuju na ovogodišnjem 18. Jazz Festu Sarajevo.

Uistinu je teško ukratko bilo šta kazati o jednome tako kreativnom i produktivnom umjetniku kao što je Bill Frisell (1951). Njegova se karijera proteže kroz protekle četiri decenije, desetine studijskih izdanja, vlastitih i kolaboracijskih, te impresivan niz nagrada među kojima je i Grammy. Mnogo bi slovnih mjesta zauzelo samo ispisivanje naslova albuma na kojima je radio kao leader ili saradnik Bill Frisell, gitarist i kompozitor rijetkoga dara za osjećanje onoga što je esencija muzike u njenom najširem smislu.

Može se reći da su Frisellov izraz i muzičke sklonosti izvjesnoga eklektičnog karaktera, ali termin 'eklektičan' nerijetko sa sobom nosi i predznak kiča, a on nipošto nije pratioc rada Bill Frisella. Ono eklektično u njegovom poimanju muzike u vezi je sa umjetnikovom ljubavlju prema mnogim inkarnacijama muzike, sa porijeklima u jazzu, popularnom i tradicijskom zvuku ili klasičnoj muzici zapadnoevropskog tipa. Frisell je, naime, formalno muzički obrazovan na prestižnome Berklee College of Music, ali je istovremeno svoja prelomna muzička iskustva u studiju stekao u sferi jazza uz Paul Motiana, a po preporuci Pat Methenyja. Sa Motianovim albumom Psalm (1982) postao je redovnim in-house gitaristom za prestižnu etiketu ECM, za koju je objavio i svoj debi album In Line (1983) načinjen u saradnji sa kontrabasistom Arild Andersenom. Uslijedila su još dva studijska albuma za ECM,Rambler (1984) i Lookout for Hope (1987), a potom duga serija od preko dvadeset uradaka za Nonesuch etiketu, od kojih je Unspeakable (2004) osvojio i Grammyja za najbolji suvremeni jazz album. Uz rad na vlastitim izdanjima, predstavljenim pod okriljem navedenih ali i drugih izdavačkih kuća, u proteklim je godinama svoje profesionalne karijere Bill Frisell bio dijelom i mnogih projekata u kojima se na sceni i u studiju susreo sa umjetnicima kao što su John Zorn, Elvis Costello, Suzanne Vega, Vinicius Cantuaria, Marianne Faithful, John Scofield, Jan Garbarek, David Sylvian, Petra Haden ali i reditelji Gus Van Sant ili Wim Wenders. Ovo je samo mali broj onih što su udruženim snagama stvarali i svirali zajedno sa Bill Frisellom, jednim od najtraženijih gitarista suvremene muzičke scene, jazza i šire.

Ono što je Frisellova umjetnička specifičnost i prepoznatljivost je u prvome redu njegovo široko muzičko interesovanje i naobrazba, a potom umješno dovođenje u razgovor ovoga bogatog iskustva i znanja u stvaralačkom i interpretacijskom postupku. No, začinski sastojak koji sve istaknuto čini uistinu neponovljivim je jedan lirski kvalitet ostvaren iz izraza neobične suptilnosti, kojom Bill Frisell u skromnosti demonstrira rijetki blagoslov susreta znanja i emocije. Sofisticiranom nježnošću i sa šarmom radoznalosti Frisell putuje prostranstvima rodne Amerike, živeći njen blues, jazz, country, rock i Americanu, drevne običaje i obrede američke narodne tradicije. Arhaičan, klasičan ali i podjednako suvremen, on ipak ne zastaje na ovoj prašnjavoj cesti, koja se poput strijele odmeće i ka dalekom horizontu na kojem kao fatamorgana žmirka gitara Frisellove budućnosti, ona iz svemirskog doba.

Golemu diskografiju što svjedoči o veličini Frisellova talenta sada nastavlja novi album ovog umjetnika, pod nazivom Guitar in the Space Age, koji je objavljen počekom mjeseca oktobra za etiketu OKeh Records. Bill Frisell se ovim izdanjem, suprotno njegovom naslovu, vraća svojim muzičkim korijenima, onima koji su oblikovali njegovu imaginaciju i kreaciju. To nije ''vježba nostalgije', kako sam Frisell ističe, već ''ponovno obvezivanje nastavku učenja, učvrščivanju temelja'', iznad kojih se miješaju folk i klasična muzika, blues, rock, country i jazz, u muzičkom univerzumu koji je jedno, i jednostavno lijep.