50MINUTA: Beck, Morrissey

Večerašnja emisija 50minuta (emitira se svake srijede i reprizno petkom od 22 sata) donosi novi i stari rad autora već opravdano dobre reputacije.

Prvi dio emisije posvetit će se upravo objavljenom izdanju Bek David Campbella, poznatijeg pod umjetničkim imenom Beck. On je u mjesecu februaru predstavio svoj dvanaesti studijski album, koji slijedi šest godina nakon prethodnika Modern Guilt. Album se zove Morning Phase, i započinje stihovima: ''Woke up this morning, found a love light in the storm...''.

Beck se sa sunčane strane života pita: ''Možemo li ovoga jutra sve započeti iznova?'', razoružani i nezaštićeni oklopima od straha. Iskoračiti iz mehaničkog ritma mase i zakoračiti u čarobnu avanturu izvan nesvijesti. Oprostiti se i reći ''zbogom'', poći hrabro putem neizvjesnosti čije je jedino obećanje sloboda našem vlastitom sebstvu. Njena cijena je izolacija, a povrat kroz predaju nije opcija. Morning Phase gotovo cijelim svojim sadržajem apelira na ranjenu nevinost u nama koju valja probuditi i ubijediti je da ponovno vjeruje, da neustrašivo krene naprijed, ne osvrćući se ''za težinom svoje prošlosti''. Završnom numerom na albumu, Waking Light, Beck zaključuje da je ''noć gotova'', ugašena sa svim sjećanjima u čijoj stvarnosti nismo prepoznali dom. Smjenjuje je blistava svjetlost jutra, gdje oči, širom otvorene, konačno mogu pronaći smiraj. I zasigurno novu nadu.

IzdanjeMorning Phase svojom pitkošću i nježnom melodikom donosi umirujuću poruku o mogućnosti novog početka, koja dolazi ne uprkos, već upravo zahvaljujući bremenu onog što joj je prethodilo. Beck je nakon karijere od više od dvije decenije zreo umjetnik, s iskustvom koje je vještinom mudraca pretvorio u pozitivnu vrijednost, zaputivši se prema jutarnjem svjetlu o kojem jednostavnom lirikom govori. Donekle melankolične aure, koja je pratilja svake prelazne faze, Morning Phase je jedan topao i privlačan album, koji se sasvim nenametljivo može nametnuti svačijem srcu.

Drugi dio večerašnje emisije se s još jednim umjetnikom provjerenog ugleda vraća u prošlost, dvije decenije unatrag, ka jednome izdanju objavljenom ponovo u februaru mjesecu za etiketu Parlophone/Rhino.

Album Your Arsenal Morrissey je javnosti predstavio 1992. godine, kao prvo koje je načinio sa svojom novom postavom, čije se jezgro održalo do danas. Poput glavnine rada Steven Patrick Morrisseya, samostalnog i onog u okviru The Smiths, i ovo je izdanje bilo iskrojeno jezikom ironije njegova autora, majstora skrivenih značenja riječi. Njemu su potrebne slojevite konstrukcije, uvijek podložne raznim tumačenjima koja mogu uzrokovati i raznolike reakcije. Tako se samo naslov albuma Your Arsenal može čitati trojako – kao ''tvoj arsenal'', ''your arse an'all'', ili kao ime jednog nogometnog tima. Slično stvari stoje i sa stihovima koji se redaju ispod ovog naziva od više lica, mislima što se u jednome trenutku okreću smiješnoj strani istine u nama, s pitanjem ''zašto mrzimo kada naši prijatelji postanu uspješni?''. Šali se Morrissey i na vlastiti račun, jer može – jer je dovoljno pametan da i u autoironiji pronalazi odgovore.

Preko dvadeset godina kasnije, Your Arsenal doživljava reizdanje, iznova ispričanu priču Morrisseya čiji je glas sjetan, ali nemilosrdan. Sanjiva atmosfera njegove muzike izaziva svakojaka sentimentalna stanja, ali riječi razbijaju krhki stakleni svod, svodeći višedimenzionalni realitet na banalnost parade i kiča, laži i samoobmane. Morrissey možda samo poručuje da su ljudi jednako tužna i smiješna bića, dramatični glavni akteri vlastitog cirkusa. U njemu, živahni duh Morrisseyeva govora ne zastarijeva, a zvuk će uvijek sjećati na bend vrlo uobičajenog imena koji je postao referentnom tačkom u historiji popularne muzike.