50MINUTA: Bassekou Kouyate, Taksim Trio

Novo izdanje emisije 50minuta putuje tragom muzika svijeta, koje svojom odanosti čovjeku spajaju mnoge lokalne ambijente, podsjećajući na ono što je univerzalnost ljudskog duha, bezvremenska i izvan prostorna kategorija.

Naše putovanje večeras kreće iz Afrike, iz jedne lijepe zemlje koja ljudskom biću duguje mnogo dobrog, ali i lošeg što ju je kroz vrijeme označilo. Dobro se dijelom reflektira u neobičnom zvuku, prepoznatljivom za afrički kontinent, ali i specifičnom za ovaj prostor, kojemu je ime Mali.

Ova zapadnoafrička zemlja u muzičkom je svijetu danas znana po svome malijskom bluesu, instrumentima kori, balafonu ili ngoniju, muzičarima Ali Farka Touréu, Toumani Diabatéu, Rokiji Traoré ili, pak, Bassekou Kouyateu. Posljednji, Kouyate, veliki je svirač na jednom relativno malome instrumentu, karakterističnom za malijsko podneblje i zapadnu Afriku, tradicijskoj leuti ngoni. Zato se i sastav Bassekou Kouyatea zove Ngoni ba, i trenutno u njemu participira i njegova uža porodica – supruga i dama finoga glasa, Amy Sacko, te sinovi i takođe svirači ngonija Moustafa i Mamadou. U kolektivu Bassekou Kouyate & Ngoni ba su četiri različite vrste ngonija, a predvodi ih Kouyateov jeli ngoni, koji se inače veže za posebnu grupu malijskog naroda, griote – pripovjedače, pjesnike i muzičare, koji su baštinici raznolike i vrijedne usmene tradicije.

Bassekou Kouyate je muzičkoj kritici i publici postao poznat po izlasku njegova izvrsnog debi albuma Segu Blue, iz 2007 godine, nakon kojeg je uslijedio I Speak Fula (2009), svojevremeno nominiran i za Grammy nagradu. Uz to, Kouyate je svoju muziku donio i na koncertne scene širom svijeta, kroz stotine koncerata, te u skorije vrijeme AfroCubism i Africa Express projekte, muzičke razgovore koji magično povezuju ljude.

Upravo je to osnovna misao, i ujedno naslov, novoga albuma Bassekou Kouyatea i Ngoni ba. Jama ko znači ''veliko okupljanje ljudi'', i poziv je na jedinstvo, mir i toleranciju, slavljenje života i istinskog duha Malija, uznemirenog posljednjim tamošnjim političkim dešavanjima. Izdanje je sasvim slučajno poprimilo političku notu, kada je za prvog dana njegova snimanja, u martu 2012 godine, vojska zbacila predsjednika Amadou Toumani Tourea, a stanje izazvano sukobima u sjevernom Maliju se kontinuirano pogoršavalo. U studiju je Bassekou odlučio stihovima i muzikom odgovoriti na ove događaje, uključio je svoje wah-wah pedalo i pustio ngoni i vlastiti glas da govori, apelirajući u svojim pjesmama za mir. Jama ko je njegova koliko i priča cijeloga svijeta, koja u duhu tradicije što je izvor i istina želi otvoriti oči i dušu svima nama.

Drugi dio večerašnje emisije iz Afrike, preko Azije stiže na Evropski kontinent, povezujući tako narode i narodnosti ove tri velike kopnene mase putem muzike.

Taksim Trio su svo oličenje svoga imena. Naime, taksim u arapskoj i turskoj klasičnoj muzici označava umjetnost improvizacije na nekome instrumentu. To je neuhvatljiva muzička magija, kojoj je početak i kraj u određenom makamu, a sredina u uzbudljivim modulacijama između te dvije tačke.  U skladu s time, Trio Taksim su tri avanturista koja proširuju granice definicije taksima, majstorski lutajući kroz svijet turske klasične i tradicijske muzike, arabesque stila, jazza, bluesa i lokalnih tradicija svijeta. Njihovo pojedinačno umijeće na instrumentu je takvo da su u stanju odlutati veoma daleko, i opet se sretno vratiti kući, na osnovni ton onog početnog makama. Hüsnü Senlendirici to čini na klasičnom zapadnoevropskom klarinetu i armenskom duduku, Ismail Tunçbilek na turskoj tradicijskoj bağlami, a Aytaç Dogan na instrumentu porijekla iz davne prošlosti, kanunu. Iako instrumentalisti snažne individualnosti i karaktera, ovo su tri čovjeka koja se veoma poštuju, jer je njihova improvizatorska saradnja jedna priča o skladu i razumijevanju. Hüsnü, Ismail i Aytaç su srodne umjetničke duše koje besprijekorno komuniciraju.

Zajedno, Taskim Trio su prije svega živi sastav. Poput onog taksima iz njihova imena, teško ih je ukrotiti znakovima koje traži notni sistem, i zamisliti u ambijentu studija. Međutim, ovo je Trio profesionalaca koji su sposobni (s)naći se u svakoj situaciji. Tako su 2007 godine objavili i studijski album, jednostavnog naslova Taksim Trio, sa jedanaest numera kojima Hüsnü, Ismail i Aytaç zapravo izvode svojevrsni zen-eksperiment. Njihove modulacije u druge muzičke žanrove i stilove suptilne su i promišljene, pa se čine više kao kontemplacija no eksperimentiranje. Oni kontempliraju sa onime što su susreli na svojim muzičkim hodočašćima po Zemlji, zvucima drugih kultura i globalno popularnih pravaca. To pokazuje da jednako dobro slušaju, kao što i sviraju.

Sada se Taksim Trio vraćaju sa novim albumom, opet jednostavno nazvanim 2. Taksim Trio 2 vjerni je nastavak toka muzičke svijesti ovih triju umjetnika, kroz komunikaciju, međusobnu i sa vanjskim svijetom, i improvizaciju – taksim, po nekima i vezu sa spiritualnim dimenzijama. Taksim je medij tria, za emitiranje muzike koja je čista meditacija. Inspirirana srcem Istanbula, a okrenuta prema cijelom svijetu.