50MINUTA: Badi Assad, Erika Stucky

10.10.12. 00:00

Radiosarajevo.ba

Badi Assad je onaj lijepi primjerak kreativne ženske duše. Sa toliko ljepote u sebi, to je žena i umjetnica koja želi govoriti sa svijetom, svojim emocijama i vještinom. A njena je vještina u prstima, jer Badi Asad svira gitaru na način da niko ne ostaje ravnodušan. Uz nju su muzicirali najbolji od najboljih, a među njima i slavni John Abercrombie te Pat Metheny. Međutim, Badi Assad ne pripovijeda samo gitarom, već i glasom. Osim što za njega piše pjesme koje je zabilježila na nekima u nizu svojih studijskih albuma, ona glas koristi i za zanimljive vokalne egzibicije koje nose ulogu nekog netipičnog instrumenta.

Assad je iz Brazila, i to je važno kada je u pitanju muzika koju voli i komponuje. Na studijskim izdanjima koje snima od 1989 godine, kada je objavila debi album Danҫa do Tonş (Ples zvukova), ostavila je svoje interpretacije kompozicija Heitor Villa-Lobosa, Chico Barquea, te Tom Jobima, a njenu vlastitu, autorsku muziku prožima duh brazilskog tradicijskog muzičkog naslijeđa. No, Assad, kao formalno i klasično obrazovana gitaristica njeguje opus i drugih kompozitora i gitarističkih majstora poput Leo Browera ili Ralph Townera, čija djela u izvedbi ove sjajne interpretatorice takođe možemo naći na njenim uratcima.

Diskografija Badi Assad obuhvata već deset albuma, od kojih je posljednji objavljen 2006 godine pod naslovom Wonderland. To je izdanje činilo njenu umjetničku refleksiju svijeta za koji ona osjeća da više ne stoji kako bi trebao stajati. Zato je ime albuma u vezi sa romanom Alice in Wonderland, Lewis Carolla, aludirajući na negativnu stranu blistave površine.

Badi Assad priprema novi album koji će se zvati Eu vim daquele lugar (Dolazim iz tog mjesta), a u međuvremenu ona odlazi dalje i putuje svijetom šireći svoj zvuk. Taj je zvuk šarmantna fuzija korijena Badi Assad i njene ljubavi prema svoj muzici, klasičnoj, popu, rocku ili jazzu. Njena je želja, kako sama kaže, podijeliti dio svoje duše, kroz svoju gitaru i glas. Muzikom začinjenom jedinstvenim razumijevanjem i zvučnosti u nježnom i egzotičnom stilu Badi Assad.

Pametna, duhovita i silno zabavna. Erika Stucky je egzotična i pomalo ekscentrična umjetnica koja ne pravi kompromise. Ali zato je sjajna upravo takva kakva jeste.

Stucky je kulturološko čedo dvije oprečne sredine, američke i one švicarske. Fuzija je slobodnog stava i lucidnog uma, a njen je rad toga i ogledalo. U nešto više od protekle decenije Erika Stucky izdala je pet vlastitih albuma, Bubbles & Bones (2001), Lovebites (2003), Princess (2005), Suicidal Yodels (2007) i Stucky Live 1985-2010 (2011), koje je donijelo zanimljive covere nekih poznatih numera, ''Why'' Annie Lennox, ''My Sharona'' The Knack, ''Baby One More Time'' Britney Spears, ''I Put a Spell on You'' Screamin' Jay Hawkinsa ili ''Lose Yourself'' Eminema. Sam izbor ovih numera već govori o tome u šta se sve Erika spremna upustiti, i iz toga stvoriti zaista spektakularan proizvod.

Cabaret stil Erike Stucky može asocirati, za primjer, i na bend The Tiger Lillies, sa kojima je 2011 Stucky učestvovala u projektu tributea kultnom albumu Tom Waitsa, Rain Dogs iz 1985 godine. Nije slučajno da se ova umjetnica upravo pozabavila opusom Tom Waitsa, jer to je tip autora čiji radovi bi mogli stajati i u njenoj privatnoj fonoteci.

Na internacionalnoj jazz sceni Erika Stucky je jedan od najzanimljivijih glasova današnjice, čija se karizma iskazuje kroz veoma lične tekstove i živopisan zvuk. Ona zaista jodla, kao sa visokih švicarskih Alpa, a onda iz jodlanja počinje da imitira trombon, vjetar, dječiji plač, ili alkoholom i cigarama istrošeno grlo nekog blues pjevača. Dok pjevuši, uz zvukove ili riječi, ona svira harmoniku i svojom ekstravagantnom pojavom koja spaja tradiciju sa avangardom pripovijeda o sebi i o svijetu.

Erika Stucky je izvrsna i zaista posebna kantautorica, koja ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Njena energija je neobičnog kvaliteta, ali toliko oslobođena klišea da predstavlja pravo osvježenje.