50MINUTA: Au Revoir Simone, Delorean

Nova emisija 50minuta u svom prvom dijelu predstavlja novo izdanje simpatičnog dream electro pop ženskog trojca iz New Yorka, čija je muzika poput iskre čarolije.

Au Revoir Simone je Erika, Annie i Heather, koje pjevaju i sviraju klavijature, odnosno sintesajzere u ovom malom šarmantnom projektu. Naslov projekta su tri mlade dame preuzele iz rečenice koju lik Pee-wee Hermana u Tim Burtonovom filmu Pee-wee's Big Adventure upućuje jednoj sporednoj figuri koja se zove upravo Simone. Svoj debi album su Au Revoir Simone izdale 2005 godine, pod naslovom Verses of Comfort, Assurance & Salvation, nakon kojeg je uslijedio The Bird of Music 2007. Godine 2009 izlazi Stil Night Still Light, izdanje poetičnog naslova koji je vjerno pratio ambijent albuma, neodoljivi synthpop lirskog senzibiliteta.

Sada Au Revoir Simone imaju novi rad objavljen krajem mjeseca septembra 2013. Nakon četiri godine studijske pauze trio nas uspijeva još jednom obradovati svojim osobenim šarmom i zvučnom poetikom. Erika, Annie i Heather se vješto nameću samo prividnom jednostavnošću i lakoćom, iza kojih vlada lijepa atmosfera za čije spravljanje treba imati naročiti dar. Sa samo tri vokala, tri vintage klavijature i ritam mašinom Au Revoir Simone donose Move In Spectrums, jedanaest blistavih zvučnih svjetova što nas neobičnom nježnošću teško mogu ostaviti ravnodušnim.

U drugom dijelu večerašnje emisije selimo se iz New Yorka u uvijek inspirativnu Španiju, odakle potiče četveročlani muški sastav koji u finom plesnom ritmu donosi prozračni ambijent možda upravo svog kraja - Zarautze, malog priobalnog mjesta na sjeveru zemlje i popularne turističke destinacije. Tamo su oko 2000 godine četiri Baskijca - Guillermo, Igor, Unai i Ekhi osnovali bend pod naslovom Delorean.

Delorean je projekt sanjivog electro pop-rock zvuka, koji proizvode Guillermo na gitari, Igor za bubnjevima, Unai na klavijaturama i na Ekhi za basom i kao vodeći vokal. Ovu zgodnu ekipu spojile su zajedničke sklonosti ka punk rocku i elektroničkoj muzici. Počeci i njihova prva dva studijska albuma iz 2004 i 2006 nisu imali mnogo komercijalnog uspjeha, no nakon što su se preselili u Barcelonu i tamo se okrenuli više ka elektroničkom zvuku, kompjuterski baziranoj kompoziciji i produkciji, kreirali su i svoju vlastitu eklektičnu klupsku veče, Desperrame, te načinili i nekoliko remiksa dospjevši konačno u muzičke medije. Njihov  treći album Subiza konačno im je donio internacionalno priznanje i pažnju šire javnosti. Izdanje je bilo oslovljeno po mjestu u kojem je snimano, ali zasigurno je svojim imenom budilo i sjećanja na početke dance scene na Ibizi. Subiza je je bio vedra ploča za bezbrižnosti sunčanih dana. Indie house, Baeleric disco, ili pomalo eksperimentalni synth pop – bio je to soundtrack za ljeto, privlačna zvučna avantura kojoj se nije bilo lako oduprijeti.

Novi album projekta Delorean, naslova Apar, mali je korak promjene za njegove članove. Ime izdanja ovoga puta je baskijska riječ za ''pjenu'', ali uradak i nije tako krhkog karaktera kako se svojim nazivom doima. On je nešto konkretnije zvučne konstrukcije od prethodnika, i vrsta skromnog povratka konceptu benda u kojem uloge preuzimaju instrumenti na račun sampleova elektroničkog zvuka. No, Delorean ipak ostaju egzistirati okvirno u soničnom prostranstvu kakvo su već definirali – toplim zonama zvuka koje uvijek mogu poslužiti kao vedro utočište od buke i bijesa.