The Books of Knjige

Dobro, piše "radio". Kao prošlo vrijeme od glagola raditi, ili radio kao "bežično primanje i prijenos komunikacijskih signala elektromagnetskim valovima" (hvala Wikipedia!)? Vjerovatno više radija ima u nakupini pamučnih vlakana i još koječega u udubljenju vašeg pupka (popularno znane kao "fizla" - patent za ovu riječ navodno drži Nedžad Begović) nego na ovim stranicama. Jel' neko lud ovdje? Kakav radio? Radio? A đe ti je antena? - rekao bi buđavi vic.

Kad smo već elaborirali i nepobitno dokazali da ovdje NEMA RADIJA, idemo dalje. S obzirom da ga nema, te da je više svih drugih stvari i tema nego radija, u duhu te tradicije ni ja vam neću pričati o radiju. Pričaću vam o filmu. Koji sam sad gledao. U kinu. Sam. Zašto? Nako. (Ovo "nako" se odnosi na zašto ću vam pričati o filmu, a ne zašto sam sam gledao film u kinu). Ono k'o recenzija filma. Šatro.

Film se zove "Knjiga iskupljenja" iliti "The Book Of Eli". U filmu glumi meni lično drag Gary Oldman, pogotovo kad je negativac - a obično jeste. Tu je i Denza Vašingtonski, koji je faca što jest-jest. Često sanjam kako se marišu Denza, Wesley Snipes i Will Smith. Wesley Snipes ih razvali obojicu. Digresija - helem, tu je i treba sa veeelikim smeđim očima, manekenka koja povremeno konobariše za negativca Garija. Ne vjerujem da je režiser htio da ona u filmu bude shvaćena kao manekenka, ali ženska fura tomkruz sunčane i neki grunge/alter stil oblačenja. Stara joj na jedno oko slijepa a na drugo ne vidi. A Denza je k'o neki mesija sa arafat šalom (Albahari) i nekom vijetnamkom + martinkama. Uglavnom ubili se k'o par. Gari je star i načitan, i traži "The Knjigu", a ispostavi se da Denza baš ima tu što je ovaj čit'o k'o mali. A Gari bi ubio da dođe do te knjige, što i često radi - dakle ubija. Uglavnom ima tu i kao neke filozofije što moj primitivni um ne konta, a u neka doba se čuje i disco hit "Ring my bell". To sam skonto. Ring maj beeeeel, ring maj bel...ding ding dong dong ding ding ring it ring it. Ovo sve možete vidjeti u trejleru za film (iliti "prikolici"), tako da slobodno čitajte, neću vam pokvariti ugođaj. Vizuelno film baca na Jeremiah fol, sve je sprženo, pustinja i to, u kombinaciji sa Mad Maxom i Tačno u podne (s Elvisom). Osim što se kraj malo odužio i što me treba sa smeđim očima nervirala, veliki minus filmu je i nedostatak sise. Kao ovaj negativac ima bar i bordel u isto vrijeme a nigdje gruda da iskoči. Čekaj, jel' holjivudski film? Jeste. Pa šta smo zaboravili? Ni gola butina nehajno da prođe kroz kadar. Ništa. Holjivud bez sise je k'o maloprije spomenuti radio bez radija.

P.S. Šta'š sad Džanko?! Kličiću? Od sad redovno pišem recenzije! Odo tražit' kakvih para od urednika!

nodi, radiosarajevo.ba