Simple Minds weekend na 90,2

Simple Minds su škotski pop band čija je muzika od osnivanja 1978. godine evoluirala od post-punka, new wavea do art-rocka pod uticajem Roxy Musica, te pop zvuka nalik na U2.

Simple Minds je 1978. godine osnovan u škotskom gradu Glasgowu na temeljima punk banda "Johnny and the Self-Abusers". Osnovicu banda činili su frontmen i vokal Jim Kerr, gitarist Charlie Burchill, Tony Donald na basu, Brian McGee na bubnjevima i Mick McNeil na klavijaturama. Ubrzo je Tonyja Donalda zamijenio Derek Forbes.

Na njihovim ranim albumima često su se izmjenjivali razni stilovi muzike. Album Life in a Day (1979.) sastojao se od art pop pjesama, dok se band albumom Reel to Real Cacophony (1979.) više okrenuo ka tamnijem zvuku eksperimentalnog umjetničkog rocka. U prilog tome da je band u to doba često mijenjao zvuk ide i album Empires and Dance (1980.) za kojeg je karakterističan dance zvuk.
Nakon toga albuma band u ranim 80-tim započinje prelaz ka pristupačnijem i pitkijem pop zvuku sa albumima Sons & Fascination (1981.) i New Gold Dream (81-82-83-84) (1982.). Potonjim albumom probili su se i na američko muzičko tržište. U to doba band je napustio Brian McGee kojeg je zamijenio Mel Gaynor. U isto doba frontman grupe vjenčao se sa vodećom pjevačicom grupe Pretenders Chrissie Hynde, te su obje grupe jedno vrijeme zajedno i nastupale. Albumom Sparkle In the Rain (1984.) band se okrenuo nešto čvršćem rock zvuku ali i dalje na tragu ranijeg muzičkog pristupačnog stila. Taj album bio je i vrhunac njihovog stvaralaštva te se njime band definitivno etablirao i zauzeo mjesto među tada vodećim muzičkim sastavima u svijetu.

Nakon što je Bryan Ferry odbio pjevati pjesmu "Don't You (Forget About Me)", Simple Mindsi nisu ispustili tu priliku usprkos početnog nezadovoljstva Jima Kerra riječima pjesme koju nisu komponovali članovi banda. Tom pjesmom band je zauzeo vodeća mjesta svih top-lista u svijetu i postigao ogroman uspjeh. Iza te pjesme slijedio je još jedan izniman uspjeh albumom Once Upon a Time (1985.) koji je, usprkos kritikama, zauzeo vodeća mjesta na top-listama albuma u svijetu. 1989. godine slijedio je live album Street Fighting Years kojim su Simple Mindsi duboko zakoračili u komercijalizaciju svog muzičkog stvaralaštva.

Tokom 90.-tih godina band se okrenuo političkom angažmanu, u njemu su se dogodile mnoge promjene na personalnom planu pa su zvuk i snaga izričaja počeli blijedjeti. Albumi Real Life (1991.) i Good News From the Next World (1995.) samo su govorili tome u prilog. Turneja na koju su krenuli 1995.g. potvrdila je da band teško pronalazi nove puteve kreativnosti. Album Neapolis iz 1998. godine samo je potvrđivao te činjenice jer su se njihovi glasoviti pop songovi kojima su ranije žarili i palili po top listama u svijetu pomalo razvodnili.

Početkom novog milenija Jim Kerr i Charlie Burchill sklopili su novi ugovor (2001.) sa Eagle Recordsom, te izdali album Neon Lights, a u ljeto 2002. ista dvojka izdala je i album Cry koji je bio neobjavljeni materijal iz 1995.g. za album Good News From the Next World. 2005. godine su objavili album Black & White 050505, a 2009. Graffiti Soul.