Pjesma dana: Nekako s proljeća - Kemal Monteno i Crvena jubuka

Prava pjesma za aprilski dan...

Nekako s' proljeća

uvijek meni doluta

neka čežnja tamna

tiha mudrost davna

Spuštam ja stare kofere

na perone sudbine

to je miris zrelih godina

moj kaput, baš je težak, najdraža

Nekako s' proljeća 

ja se sjetim starih drugova

probude se u meni

svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele

one znaju moje ulice

to je boja, crnoponoćna

moji koraci, baš su teški, najdraža

Ref.

I opet taj osjećaj samoće

kad neće nikog mene krene i hoće

i opet mrakom svoje pjesme bojim

pijan od želje za usnama tvojim

sav sam ti od ludila, nekako s' proljeća

Nekako s' proljeća

sjeti mene nepravda

na pobjede, poraze

i sve lažne obzire

Napravim, račun praštanja

popijem, pusta maštanja

to je ukus, lijepog kajanja

moji kapci, baš su teški, najdraža

Nekako s' proljeća

noć mi oči otvara

nemam san da uhvatim

nema dana da ne izludim

A hoću da te vodim ja

tragom Sunca, jugom maslina

to je dodir tvojih bedara

moja dušo, baš te volim, najdraža