Neponovljivi Đorđe Balašević i "Djevojka sa čardaš nogama"

Đorđe Balašević jedan je od najpoznatijih balkanskih muzičara, autor, pjesnik, redatelj i glumac te, na kraju, romantik.

Ovaj dan započet ćemo s jednom od njegovih najpoznatijih i najveselijih pjesama, onoj o Devojci sa čardaš nogama, koja je  objavljena na njegovom osmom studijskom albumu - Tri posleratna druga (1989.). Napisao ju je legendarni Đole, kao i sve druge na ovom albumu.

Razigrana melodija ove pjesme, karakterističan zvuk violine i neodoljiva ljubavna priča koja je utkana među note vrlo brzo je osvojila srca mnogih, te sasvim sigurno postala jedan od zaštitnih znakova Balaševića, u kojem ćemo i mi uživati ovog dana.

Nosila je jelek svileni
kao u pesmi narodnoj
I krstić, znak na lančiću
da nekog čeka navodno

O, to su bili svatovi
sve kićeni i zlaćeni
A mi smo bolje svirali
neg što smo bili plaćeni

Al dobro sad

Nosio sam šal od kašmira
i prsluk protkan tajnama
Baš od takvih su je čuvale
tetke sa ladnim trajnama

K o srna me je gledala
žalosnom pesmom sluđena
čije si pile pirgavo?
Što nisi meni suđena?

Ej, da

Hej, pusti kose pune polena
Ajde, baš u inat babarogama
Opa, digni suknju iznad kolena
znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama

Rekoh joj “Beži, mani se
i traži bolje partije
Premala je moja tambura
da te od kiše sakrije”

Rekoh joj: “Ja sam samo tu
da vreme brze proleti
Ja nosim čizme skitaljke
mene je teško voleti…”

Pa da

Hej, pusti kose pune polena
Ajde, baš u inat babarogama
Opa, digni suknju iznad kolena
znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama

Hej, doleti mala senice
Tu, na moje zlatne čivije
Vatra šara tvoje zenice
Razbi nešto i zaigraj ludo, divije