Naš Kemo i "Jedne noći, jedne zime..."

Njegov otac bio je italijanski vojnik koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata došao u Sarajevo i zaljubio se u Kemalovu majku, a zbog te je ljubavi odlučio ostati u novoj domovini.

Zbog italijanskog prezimena otac je želio da sin ima bosansko ime, a upravo ta bosansko-talijanska podjela osim u nazivu utjecala je i na Montenov stvaralački rad. S mediteranskim štihom i bosanskom dušom koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio svoj muzički izričaj koji ga je pratio tokom više od 40 godina karijere.

Ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena ispovijest u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi. 

U svojim šansonama se rijetko ponavljao, a svoj vrhunski kantautorski rukopis dokazivao je vještim pretapanjem ljubavnog motiva u jednostavan izraz s mediteranskim šarmom talijanske kancone.

Kemal Monteno bio je jedan od rijetkih izvođača koji se mogao pohvaliti da je gotovo svaki njegov duet postao i hit.

Za današnju pjesmu dana odabrali smo njegovu "Jedne noći, jedne zime":

Jedne noći, jedne zime
ko zna gdje i ko zna kada
moje će te sjetit' ime
naših setnji, našeg grada

Ali ja ću bit daleko
ispod neke svoje kiše
tad će tuđe ime neko
da ti znači nešto više

Neću znati gdje i s kime
dijeliš noći, dijeliš zime
neću znati ko te ljubi
jedne noći, jedne zime

Jedne noći, jedne zime
ko zna gdje
i ko zna kada
moje će te sjetit ime
naših setnji, našeg grada

A ja neću biti s tobom
da te smirim, da ti pričam
tvoj ce nemir tada skriti
neko ko mi nije sličan

Neću znati gdje i s kime
dijeliš noći, dijeliš zime
neću znati ko te ljubi
jedne noći, jedne zime