Metallica mora na popravni ispit!

Dugo očekivana nedjelja, 16. maj je došla i prošla. Utisci su se slegli koliko-toliko i sreća je po okolinu i sve fanove Metallice što ništa nisam napisao odmah nakon koncerta.

Dakle, koncert benda koji mi je bio jedan od najdražih na samom početku mog „heavy metal odrastanja“ je napokon došao. Sa pravom mogu reći da mi je toliko krivo i nikada neću prežaliti što sam sam sebi uskratio mogućnost odlaska na njihov koncert u Sloveniju 1999. godine kada su još bili u punoj snazi , jer ono što sam doživio od njih je bilo na nivou nekog prosječnog „cover benda“.

Od svega je najbolja bila njihova set lista koja je prilično izmijenjena za ovaj zagrebački koncert. U suštini, ni jedan koncert na ovoj turneji nije imao istu set listu i vjerovatno jedini način za pravo uživanje bi bila posjeta svakom nastupu u posljednjih mjesec dana. Međutim, u kakvoj su formi sa sviranjem, možda bi se još više razočarao u današnje verzije velikih hitova.

Nego, da se ja vratim na početak. Užasna nedjelja i još gore raspoloženje je počelo od 9 sati ujutro. Znali smo da od prestanka kiše, bar za vrijeme koncerta, neće biti ništa. Nije to toliki problem s obzirom da se radi o metal koncertu, ali ono što nas je dočekalo na hipodromu bilo je ravno totalnoj katastrofi. Očekivali smo barem od organizatora, kad već nisu mogli premjestiti koncert u zatvoreni prostor, da postave zaštitu na travnjak hipodroma kako ne bismo bili do koljena u blatu. Trebalo je ipak misliti na hiljade onih posjetilaca koji se nakon koncerta nisu odmah vratiti svojim kućama, nego su morali sjesti u neko prevozno sredstvo i voziti se stotine kilometara onako mokri i blatnjavi.

Na zagrebački hipodrom smo došli tek pred kraj nastupa prve predgrupe High On Fire. Ono što se moglo čuti nije ni blizu onoga kako taj bend zaista zvuči. Ni druga predgrupa - Danci po imenu Volbeat nije zvučala kako treba i imam osjećaj da je muzika koja je u međuvremenu puštana sa CD-a bila glasnija. Tako to inače biva sa predgrupama. Ne treba da zvuče bolje od zvijezda večeri. Žao mi je što su ljudi koji nikad nisu slušali High On Fire i Volbeat stekli pogrešan dojam o ovim bendovima pa je kasnije bila priča kako su katastrofa.

Prođoše i ta dva sata i dočekasmo 21:15 kada je bilo krajnje vrijeme da Metallica izađe na scenu.

E pa zamislite čovjeka koji nekih 25 godina čeka da čuje uživo jedan od svojih najdražih bendova. Kako kakva beba sa zvečkom kojoj ništa drugo u tom trenutku nije bitno. Ne mogu se požaliti na već spomenutu set listu, ali falilo je još hitova koje sviraju na ovoj turneji . U dva sata koncerta je nemoguće sve spakovati. Po ovom proračunu, mogli su odraditi dva dana za redom u Zagrebačkoj areni i svi bi bili zadovoljni.

Koliko god mi je bilo drago što napokon gledam Metallicu i što pjevam uz njih, toliko sam bio i razočaran što slušam totalno uništene pjesme konstantnim ispadanjem. Ne znam koliko su pjesama odsvirali kako treba. Možda jedino „Nothing Else Matters“.

Foto: Samir, radiosarajevo.ba

Prije svega, Larsu bi trebalo zabraniti da svira bubanj. Neka nabavi nekog muzičara koji će to raditi umjesto njega iza bine, a on neka glumi da svira. To bi bilo najpoštenije. Najviše me razočarao na pjesmi „One“ gdje je najprepoznatljiviji dio totalno uništio. Ma može se tu još izdvojiti još detalja, ali nekako sebe tješim da je užasno vrijeme bilo to što je pokvarilo kompletan dojam i meni i bendu. Valjda će biti neki popravni ispit uskoro.

http://www.youtube.com/watch?v=LCyhX4-yyuk


Pogledajte fotografije sa koncerta Metallice na zagrebačkom hipodromu

emir, radiosarajevo.ba & theaebyss.com