"Kabadahija" u izvedbi Helem Nejsea i Marka Louisa

Kroz svoje tekstove Helem Nejse pokušava da opiše dobre i loše strane društva u kojem žive, a nekako kao najpopularnija njihova pjesma u prethodnom periodu istaknuo se singl Kabadahija.

Riječ je o pjesmi koja govori o mladim generacijama u Sarajevu i BiH, koje se bore sa nametnutim nacionalnim, religijskim, političkim, generacijskim i drugim podjelama, a koja je nastala kao saradnja Helem Nejse ekipe i popularnog Marka Luisa.

"Ovo je priča o Eni i Borisu, pravim i istinskim herojima, čija je jedina ideologija ljubav. Ljubav koja je jača od svega", ističu autori pjesme, čiji spot je objavljen u novembru 2017. godine, a koji već do sada ima gotovo 900.000 pregleda.

Ovog jutra, kao pjesmu dana, odabrali ste upravo pjesmu iz grada ispod Trebevića gdje, kako kažu autori, "još uvijek ima dobrih priča"...

Uživajte!

Ena je došla u Sarajevo da studira FSK,
Boris je s Čengić Vile, radi u SSH. 
Upoznali su se jednom kod jarana Samija, 
Poznatog u raji po pravljenju strašnih partija. 

Porukica, kafica, poljubac i rakija, 
Na seks ih je slučajno prenijelo ko Lakija. 
Obostrana fizika kao jo-jo, 
Odma su znali da je to to. 

Al' Ena je još nešto od početka znala, 
Odakle dolazi i koja je mahala. 
Od majke Selmice i oca Fočo Kemice, 
Iz mjesta Doboj, kod Kaknja, kod Zenice. 

Ref.

Ti si moj narod, religija, nacija, 
Moja politika i generacija. 
Jedina država i okupacija, 
Klub za koji navijam i reprezentacija. 


Pravdala se najboljoj drugarici Nini: 
"Nije musliman!“ - "nisam ni ja izvini..“ 
Al' problem je bio u tom što to nije smetalo njoj, 
Nego kako to da rasčisti sa familijom. 

A jednu noć je baš Nina zvala, 
Kod Samija na dernek, nekako je premuntala. 
Tamo je bio i Boris, pjan, prepušen, 
Ona je isto tako popila previše 

I samo od sebe, krenulo je sve opet, 
Bio je kod nje od pet, ona kod njeg od pet do pet. 
Ali kući kad se vratila za Bajram, 
Stari je sazn'o, sazn'o je i cijeli Kakanj. 

Ref.

Ti si moj narod, religija, nacija, 
Moja politika i generacija. 
Jedina država i okupacija, 
Klub za koji navijam i reprezentacija. 


"Nisam ti platio fakultet da se kurvaš,
već da učiš, jesi l' čula?!
U Tursku ćeš kod tetke, tako mi Allaha,
u Sarajev'o sam te posl'o misleći da nema vlaha!" 

Al' kad je Boris čuo za to, istrč'o je ljut, 
Sjeo je u auto, pumpa pravac autoput. 
Nedostupna, preko Nine, sazn'o je adresu, 
"Nemoš fulit, žuta kuća, čim prođeš česmu“ 

Rodica joj javila je za suludu špicu, 
Kroz prozor pobjegla je, ušla je u dvicu. 
Pravac Sarajevo – grad ispod Trebevića, 
Gdje još uvijek ima pravo dobrih priča. 

Ref.

Kabadahija, kakav kabadahija, Kabadahija, kakav kabadahija.