Jedinstveni Arsen Dedić i "Ne vraćaj se starim ljubavima"

Veliki maestro, legendarni pjesnik, kompozitor i pjevač Arsen Dedić bio je hrvatski kompozitor, književnik, prevodilac, pjesnik i kantautor.

Autor je i izvođač više desetaka šansona te pobjednik mnogih muzičkih festivala.

Napisao je, komponovao i izveo brojne dojmljive ljubavne i misaone pjesme te je svojim izvornim stilom stekao mnogobrojne poklonike. Slovi za jednog od utemeljitelja šansone u Hrvatskoj.

Uz glazbu, objavio je više zbirki lirike. Prevodio je i obrađivao poznate šansonijere i autore, među njima Gina Paolija, Sergia Endriga, s kojima je često surađivao, i Jacquesa Brela, koji je svojim likom i djelom snažno utjecao na njegovu karijeru.

Osnovno određenje mu je muzika, ali spajajući je s poetskim prirodno je stigao do vlastitoga kantautorskoga govora, koji ga je najviše i obilježio.

Javlja se kao kompozitor, interpret, pjesnik, producent, dirigent i svirač. Uglazbio je stihove Krleže, Cesarića, Ujevića, Goloba i mnogih drugih.

Njegove su pjesme prevodili i obrađivali mnogi izvođači, a sâm je pisao za mnoge poznate hrvatske estradne umjetnike, primjerice Gabi Novak, klape i Ibricu Jusića.

Veliki dio njegova opusa čini primijenjena muzika za televiziju, film i pozorište. Bio je član Hrvatskoga društva skladatelja i Hrvatskoga društva pisaca.

Poznat je i pod pridjevcima pjesmar, akademski težak i pjesnik opće prakse. Ocijenjen je "najkompletnijim i najvažnijim kantautorom u historiji hrvatske popularne muzike čiju pjesničku profinjenost na (...) glazbenoj sceni nije dosegao niko."

Za današnju pjesmu dana izabrali smo njegov hit sa albuma "Provincija" iz 1984. godine "Ne vraćaj se starim ljubavima":

Ne vraćaj se starim ljubavima 
dok su davne kiše lile 
drukčije su one bile 
nego ovih jeseni i zima 
ne vraćaj se starim ljubavima 

Ne vraćaj se starim ljubavima 
ne kucaj na ista vrata 
ugašena tu je vatra 
pođi dalje gdje topline ima 
ne vraćaj se starim ljubavima 

Ref. 

Što zločinca usred mraka 
vječno vodi u taj kraj 
stara ljubav kao zamka 
nikad joj se ne vraćaj 

Ne vraćaj se starim ljubavima 
da se skloniš, da se tješiš 
kad se boljih dana sjetiš 
kad samoća raste kao plima 
ne vraćaj se starim ljubavima