Bolero i antologijska "Jelena"

Naziv grupe je dobiven prema istoimenom slavnom djelu francuskog kompozitora Ravela; numera Jelena njihovo je antologijsko djelo, tužna i surovo realna, pjesma je posvećena majci jednog od članova benda kog je ostavila u sirotištu...

Nismo svi iz ljubavi,
stigli na ovaj svijet,
proplakali u času kad
nema niko da te zavoli.

Još postoje istine
koje vole boljeti,
zbog mene nikad, nikad
nećeš plakati.

Nikada se nismo sreli,
vremena nismo imali,
da mi oči obrišeš,
da mi ruke miluješ.

Jer ja sam tugu kvasio,
tuđim suzama,
k'o nekad moja draga
svojim očima.

A godine prolaze,
niz naše obraze,
vjetrove proljetne,
starost umiruje.

Dal' za tebe postoji,
neko sasvim drag i lijep,
čije ruke tebi radost donose.

Jer danas više nemam snage,
da te zavolim,
danas samo moram, moram,
još jednom da te potražim.
Jer ja sam tugu kvasio,
tuđim suzama,
zbog mene nikad, nikad,
nisi plakala.

Jelena, Jelena,
eh, da su anđeli,
nosili krila rodama.
Jelena, Jelena,
da su bar bogovi,
imali malo vremena.
Jelena, pomisli,
da su bar ljudi svi,
rođeni pod srećnim zvjezdama.

Možda ne bi..
Jelena, Jelena.