Kličko odbranio titule

Svjetski teškaški prvak po WBO, IBO i IBF verzijama Vladimir Kličko je Eddieja Chambersa poslao na pod manje od 20 sekundi prije isteka 12. runde. Ukrajinac u četvrtak slavi 34. rođendan i sam je sebe počastio 54. pobjedom i 48. nokautom.

Devet mjeseci nakon što mu je u Gelsenkirchenu nakon devete runde predao Ruslan Čagajev Vladimir Kličko se, oporavljen od ozljede šake zbog koje je meč odgođen iz decembra u mart, obračunao s Eddiejem Chambersom. Fast Eddie Kličku nije bio nepoznanica, Amerikanca je 2006. izabrao za sparing-partnera uoči meča protiv Calvina Brocka, a i statistika 27-godišnjaka je obećavala jer je od 36 borbi pobijedio na 35 (18 KO) i samo je jednom (2008. od Povetkina) izgubio.

Kličko je bio bolji od prvog udara gonga, ali Chambers, koji je meč za naslov svjetskog prvaka zaslužio u julu prošle godine protiv Aleksandra Dmitrenka, nije ni pokušavao napasti Ukrajinca. Primarni cilj 13 cm nižem i 16 kg lakšem Eddieju bio je izdržati svih 12 rundi i poput Kevina Johnsona protiv Vitalija Klička prije tri mjeseca unucima pričati da je protiv jednog od Klička izgubio na bodove.

Kličkov trener Emanuel Steward i Vitalij u devetoj su rundi Vladimira upozorili da je Chambers sve umorniji i time i sve sporiji, tražili su da zagazi na gas i riješi ga se. Kličko je poslušao, krenuo ambicioznije, ali Amerikanac je preživio i 10. i 11. rundu. Koliko god je izgubio sve runde na bodove, toliko je bio zadovoljan jer je izbjegao nokaut.

Kličko mu je samozadovoljni osmijeh s lica skinuo manje od 20 sekundi (17) prije kraja 12. runde, lijevi kroše Klička prošao je Chambersu kroz uši i bacio ga na pod. Sudac se nije ni potrudio brojati mu 10, Chambers je nakratko izgubio svijest i još tri minute brojao zvijezde, a Kličko je proslavio svoju 54. pobjedu i 48. nokaut.

http://www.youtube.com/watch?v=fskZbsXBdzM


Kličko, koji u četvrtak slavi 34. rođendan i sam je sebe u Düsseldorfu počastio krasnim poklonom, nije izgubio još od travnja 2004. u Las Vegasu protiv Lamona Brewstera, 2003. ga je dobio i Corrie Sanders, a 1998. Donnell Wingfield.