Čovjek je čovjeku vuk

Opet ja iz kina. Ovaj put sam gledao Wolfmana, ili Vukodlaka. Postava vrlo dobra, sve majstor do majstora: Anthony Hopkins - provjereni filmski psihopata i ekscentrik, Benicio Del Toro – Che Guevara glavom i bradom, Hugo Weaving – legendarni agent Smith, i Geraldine Chaplin – sćer Čarlija. Čaplina, dakako. Svi nabrojani glumci su na visini zadatka, iako im je posao bio zaista težak – da poprave loš film.

Benicio Del Toro je u filmu uspješan pozorišni glumac Lawrence Talbot, koga na turneji predstave Kidaj od svoje žene štrecne pismo poslano od strane mace njegovog brata, koja ga obavještava da je ovaj nestao i da Lawrence koliko odmah dođe i pomogne u potrazi. Ovome se poslije 25 godina odsustva i nije baš lako vratiti na imanje gdje je odrastao, jer nije u dobrim odnosima sa ocem Sir Johnom Talbotom, koga glumi Anthony Hopkins. Nakon što mu se majka ubila, Lawrence živi u Americi. Otac živi u staroj, sada već oronuloj vlastelinskoj kući kojoj ne bi pomoglo ni deset Mister Muskola kombinovanih sa svim bengom Cilita. Društvo mu prave pas Samson i Indijac Singh, koga je Sir John pokupio s nekog lovačkog puta u Indiji. Svi se odlično služe oružjem. Osim kera naravno. Otac Lawrencu odmah kaže kako stvari stoje, a što je gledalac već mogao vidjeti na početku filma: braco mu je napola pojeden od strane neke jal beštije, jal zvjeri, jal pomahnitalog insana. Ženska mu, od sad već pokojnog brata, da u amanet da nađe ubicu. Ubijeni brat je imao i izvjesnu cigansku hamajliju, koja je jedini trag. Narod u tom selu odmah udari po Konvenciji o ljudskim pravima, i za sve okrivi Cigane, odnosno njihovu mečku. Kažu, kako su Cigani došli, odma belaj. I umalo ne linčovaše jadnu mečku i par Cigana, kad beštija opet udari.

Taman se ponadate sad će se zakuhat, kad ono kliše za klišeom. Stara Ciganka Maleva (Chaplin) naravno sve zna o čemu se radi i ko ubija, Lawrence biva ugrižen i zaražen, te i sam postaje vukodlak, pojavljuje se inspektor Scotland Yarda (Hugo Weaving) koji je baš prebačen sa slučaja o Džeku Trbosjeku, pa je štela u radu sa poremećenim krvolocima, a svaku veče kad je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne, pardon Engleske - nastupa krvoproliće epskih razmjera. Naravno, tu je i romantična nota - naime samo par dana od pogibije svog najdražeg, dok sotona ili neko sličan ubija svakog koga stigne, ova glavna maca u filmu koketira sa bratom svog friško raskomadanog dragana dok nehajno bacaju kamenčiće na obali jezera. Ovaj je šatro uči kako da joj kamen odskoči od površinu vode. Halo??
E, da – pošto je horor moraju se i raja u kinu trzat, a to se postiže tako što nešto štrašno iskoči ili vrisne kad to ne očekujete. Do mene sjedi klinac od 7 godina, bezbrižno jede kokice i pita tatu jel' ima još puno do kraja. Naravno, šta zna djete - filmu ništa ne fali osim kvalitetne priče, zapleta i bilo kakvih pojašnjenja na samom kraju ŽAŠTO je uopšte sniman. Da se razumijemo - lično pušim priče o vukodlacima, vampirima i sličnim bićima, te mitove i legende, ali ovdje toga nema. Osim puno dlake.

Film je inače remake horor klasika iz 1941., ali je priča prilično promjenjena. Zaradio je do sada ukupno 120 milona dolara širom svijeta i bio drugi najgledaniji film za Valentinovo. Nakon ovih brojeva statistiku treba ukinuti. Izlazak Wolfmana na tržište je prolongiran za više od godinu dana, a ako pogledate film shvatićete i zašto.

Nodi, radiosarajevo.ba