Ekskluzivno: Paradise Lost za RadioSarajevo

O pionirima gothic metala, bendu Paradise Lost, zaista ne treba previše govoriti. Hrpa genijalnih albuma je iza njih, komplet metal scena govori o njima kao herojima, a sa zadnjim albumom "In Requiem" pokazali su da nisu staro gvožđe već da još uvijek predvode čitav žanr. Novi album koji je prema riječima benda bolji nastavak pomenutog prethodnika se zove "Faith Divides Us, Death Unites Us" i dolazi nam krajem mjeseca. Prvi singl je već objavljen putem interneta i zove se "As Horizons End", dok je spot snimljen za naslovnu pjesmu. Samo sudeći prema tim numerama može se zaključiti da bend ne obećava previše. Mi smo ovaj put kao sagovornika imali pjevača Nicka Holmesa koji se suprotno svim tračevima pokazao kao jako skroman, stidljiv i prijatan sagovornik, koji ne samo da zna razveseliti sarkazmom i ironijom, već i prima kritiku bez problema. Dapače, iz nje izlazi kao pobjednik. Po prvi put na stranicama TheAebyss-a - Nick Holmes!



razgovarao: Džemal Bijedić za RadioSarajevo/emisija The Aebyss
fotografije: Chiaki Nozu

The Aebyss: Veliki Nick Holmes je sa nama na telefonu! Nick, kako si, kako se osjećaš sada kada treba da izađe vaš novi album?
Holmes: Puno pozdrava! Osjećam se fantastično! Ne samo da sam dobro, nego sam i jako sretan sa albumom, što mi je nekako logično. Ne bi ga ni snimili ni objavili da nismo zadovoljni, zar ne?

The Aebyss Ovo je vaš drugi album za kuću Century Media, a mnogo fanova je slavilo vaš potpis za njih, jer ste usput muzički napravili korak ka ranim danima. Da li je to nešto što ste osjetili, da je fanovima zaista drago da Paradise Lost ponovo zvuči kao nekada za vrijeme albuma "Icon" ili "Draconian Times"?
Holmes: Osjetimo mi to ne samo po fanovima, već smo i mi sami puni neke energije. Što se tiče fanova, njih ima svakakvih. Ja znam jako mnogo ljudi koji nas i dalje smatraju izdajicama, jer ne sviramo više death metal kao na albumu "Lost Paradise". Zaista ima ljudi koji meni i dalje govore da nam samo taj prvi album valja, što je meni nekada zaista smiješno. Mislim, ok, ako voliš death metal, ima milion drugih bendova. Ne moramo i mi svirati isto, zar ne? Sa druge strane razumijem stav, jer su to sve ljudi koji su počeli rano, a u to doba nisi imao milion death metal bendova, već nas je bilo malo i kad onda jedan bend promijeni stil, to je odmah katastrofa. Ja na muziku gledam kao i na svu ostalu umjetnost, a pristup njoj se mijenja kao i u modnom svijetu. Sve je to jedan krug i ono što je danas odvratno, za 10 godina će možda biti cool.

The Aebyss Vidiš, ja sam otkrio Paradise Lost sa drugim albumom po imenu "Gothic", koji je jedan od prvih gothic metal albuma uopšte. Za mnoge je to album koji je pokrenuo čitavu scenu. Ja sam naknadno kupio "Lost Paradise" i uopšte mi se nije svidio, iako ima jako puno death metala kojeg volim i cijenim...
Holmes: U tome i jeste stvar. I ja smatram da je "Gothic" album sa kojim smo se počeli razvijati. "Lost Paradise" je bio suviše monoton, nije uopšte bio dovoljno dobar i kvalitetan da bi se nosio sa nekim death metal velikanima. Upravo radi te monotonije smo isprobali i snimili nešto novo što je postalo "Gothic".

The Aebyss: Ja sam u to vrijeme bio veliki fan tog gothic doom trojstva iz Engleske, vas, Anathema-e i My Dying Bride-a. I moram reći da sam bio užasno razočaran kada ste snimili album "One Second".... danas mi se taj album ipak sviđa, dok ste za mene onda bili izdajnici...
Holmes: E o tome govorim! Svakoj generaciji smo mi sa nekim albumom izdajnici (smijeh). Ja mislim da je svaki naš album pokazatelj našeg tadašnjeg mentalnog stanja, tako da ja zaista ne mogu da se vratim unazad i kažem kako se kajem što smo snimili neki album. Iskreno, uopšte ne mogu ozbiljno da shvatim bendove koji tako nešto nekada izjave. Ako bi uopšte nešto želio promijeniti na našoj dosadašnjoj karijeri, onda se to tiče albuma "Host". Mislim da smo njega mogli objaviti pod nekim drugim imenom ili kao projekat, jer je taj album imao prevelik razvojni skok i nanio nam je dosta štete. Meni se i dalje sviđa muzika tog albuma, ali se nekako ne uklapa u našu viziju benda Paradise Lost. Svi ostali albumi iako različiti imaju tu neku crvenu nit koja ih veže.

The Aebyss:Tu bi se već složio s tobom. Ja vam sada uopšte ne zamjeram te eksperimente, štaviše drago mi je da ih je bilo. Na kraju krajeva su i druga dva benda, Anathema i My Dying Bride, također prošli kroz određene promjene, pa su se sada vratili... mislim My Dying Bride jeste, Anathema nije. Ko zna, možda je to razlog zašto jedino oni još nemaju diskografsku kuću iza sebe...
Holmes: Moguće, iako, ako mene pitaš, mislim da Anathema upravo zadnjih godina stvara najbolju muziku u karijeri. To je bar moje viđenje stvari, ali ja sam kao prvo čovjek koji je prešišao 40-tu, pa sam možda prestar, a drugo, nisam ih slušao kako su se razvijali, već sam tek nedavno nakon zajedničke turneje poslušao sve i meni se najviše sviđa ovo zadnje što su uradili.

The Aebyss:Ja sam ih slušao upravo kako su se razvijali i mišljenja sam da nikada nisu snimili smeće, pa se nadam da im se to neće nikad ni desiti. Vratimo se na Paradise Lost. Vi ste se vratili na zvuk koji podsjeća na vaša rana djela još sa albumom "In Requiem", a sada je tu novi album po imenu "Faith Divides Us, Death Unites Us". U suštini je to prilično duboka misao i mislim da bi svi trebali razmisliti o tome. Pa ipak, šta je vas natjeralo da se zabavite na tu temu?
Holmes: Na početku je to bio samo jedan dio teksta za pjesmu, ali obzirom na konstrukciju i rimu postalo je fraza koju smo non stop koristili, koja se onda razvila u naslov albuma. Što se tiče misli iza toga, u pitanju je činjenica da se mi svi rodimo na isti način. Tek kasnije dolazi religijsko opredjeljenje, koje može, ali i ne mora od čovjeka učiniti bolju osobu. Ako vam vjera pomaže da budete bolji čovjek, onda je to nešto pozitivno, ako ne, onda nema smisla. Na kraju opet svi umiremo i opet smo svi isti. Nema razlike, svi ćemo umrijeti bez obzira na religijsko opredjeljenje.

The Aebyss: Da li si sam onako razmišljao na tu temu ili su te ipak svjetski problemi podstakli na to da se "obračunaš" sa tom temom?
Holmes: Mislim da to uopšte nije bitno. Ako neko želi u tome da vidi misli o svjetskim problemima, neka vidi, ako neko u pjesmi vidi razmišljanje o vjeri, neka vidi. To je do ljudi koji slušaju muziku i razmišljaju svojom glavom. Ja sam generalno ateista, ali nemam apsolutno ništa protiv vjere, pogotovo ako ona pomogne nekome da bude bolja osoba. Ja sigurno nisam neko ko će se popeti na binu i pričati ljudima šta da rade, takve stvari zanimaju samo ljude koji žele da naude nekome. Ako ja uopšte imam neku poruku, onda ona glasi: "Uživajte u životu!" (smijeh).

The Aebyss:U ljudima i jeste problem. Ako se analiziraju monoteističke religije, one većinom govore o istom bogu, što bi trebalo da ujedini kako vjere tako i ljude, pa se ipak ljudi sve više razdvajaju...
Holmes: Da, to je ono što želim da kažm tim naslovom. Zašto se tu pravu razlika? Pogotovo, zašto me ubijaš radi toga? Koja je uopšte svrha ubijanja kada ćemo ionako svi kad-tad umrijeti? Doima se kao besmislen čin i opštegubljenje vremena.

The Aebyss:Kada je počela promocija albuma, kada je objavljen naslov, pa onda i omot, imao sam osjećaj da nam spremate konceptualni album...
Holmes: Znao sam, mnogo ljudi me je to pitalo. Objavili su i moju izjavu na temu naslova albuma i mnogi su zaista očekivali konceptualno djelo. Ja sada i tebi govorim, mislim da mi nikada nećemo snimiti konceptualni album. Zašto? Zato što to zahtjeva jako, jako puno posla, a mora ispasti jako jako dobro. Ja jesam ljubitelj konceptualnih albuma, ali koliko ih zaista ima da su dobri? Jako malo! Većina današnjih konceptualnih albuma su potpuno smeće! Imaš možda dva, tri koja su dobra i koja su bila vrijedna svog posla oko toga. Najveći problem jeste što ćeš umrijeti od istraživanja, pisanja i na kraju će album opet biti prosječan.



The Aebyss: Hajde onda da analiziramo album po pjesmama. Prva pjesma albuma je ujedno i prvi singl i zove se "As Horizons End"...
Holmes: Tako je. Inspiracija za tu pjesmu su mi bili svi oni poslovni ljudi koje viđam po aerodromima. Sve su to uspješni ljudi koji se trude da postignu nešto i koji misle da moraju da se druže sa sebi sličnima da bi napredovali dok oni duhovno propadaju. Cijeli život im se bazira oko posla i ljudi zaboravljaju da žive. Iako i sam smatram da je jako važno imati posao u životu i raditi. Nekada i sebe prepoznam u ovoj pjesmi. U suštini ona nikada nije bila namjenjena da bude prva na albumu, ali kada smo sve smiksali, nismo više mgli da odolimo i ostavili smo je na početku.

The Aebyss: Iduća pjesma je "I Remain"...
Holmes: Da, ta pjesma već ima malo veze sa naslovom albuma. Jednostavno se divim kako organizovana religija plaši ljude i kako se puše i pravi važna kao neko ko ima odgovor i ključ za život poslje smrti. Obzirom da sam ateista, ja mislim da nema niko ko nas kontroliše, ko gleda kakvi smo za vrijeme života, da pazi na pravdu, tako da kada ljudi pate, mislim da se moraju sami boriti da to prestane. Ja zaista sumnjam da su takve situacije, kako bi rekli vjernici, božiji test. Ja ne mogu da vjerujem da bi neko svojim podanicima koje navodno voli uopšte priredio takve stvari. Pjesma dakle govori o konstantnoj borbi, bez uzmaka, bez kompromisa, o želji za životom bez obzira na udarce koje nam on donosi, iako možda podsvjesno znamo da bi smrt bila daleko bolja alternativa. Smiješno je to što je Greg skroz promijenio strofe i muziku dok sam ja pisao tekst, tako da sam bio zatečen kada sam došao da pjevam, ali je pjesma ispala bolja nego prije, naravno.

The Aebyss: Nastavljamo sa "First Light".
Holmes: Kada sam čuo muziku koju je Greg napisao, osjećao sam se kao zatvorenik iza rešetaka koji čeka jutro kada će biti obješen. To je već jako često prežvakana tema, tako da sam je ja obradio metaforički. Ja više opisujem neku agoniju koju čovjek osjeća prije nego će donijeti neku važnu odluku, možda odluku između života i smrti. Pauza u pjesmi prije refrena je namjerno ostavljena da bi se stvorio taj osjećaj neizvjesnosti.

The Aebyss: Idemo dalje na jednu od najbržih pjesama albuma "Frailty".
Holmes: Ova pjesma uopšte nije metaforična, već je direktna do bola i sam naslov govori sve. Činjenica je da mi svi starimo i bez obzira koliko bili mladi duhom, priroda nas stalno podsjeća da ćemo oslabiti i umrijeti. Ne pomaže tu ni plastična hirurgija, ni sport ni botox. Zdravim načinom života ćemo možda živjeti duže, ali smrt je neminovna. Kako ono piše na grobnici Santa Maria della Concezione: "Ono što si ti sada, to smo bili mi, ovo što smo mi sada, to ćeš jednom biti i ti.

The Aebyss: Na pola albuma nas onda dočeka naslovna pjesma "Faith Divides Us, Death Unites Us".
Holmes: O toj pjesmi smo već govorili. Jednostavno me zabrinjava kada su ljudi spremni biti toliki fanatici da vjeruju u sopstvenu mjeru do te mjere da je jedino što ih veže sa ostatkom planete činjenica da će umrijeti. Muzički je ovo možda balada albuma. Mislim da je puna melanholije i zanimljivo je to da smo je mijenjali neposredno pred snimanje albuma, što je čudno za nas. Mi volimo da tačno znamo kako će album zvučati prije nego ga snimimo. Srećom, sve je ispalo kako treba.

The Aebyss: "A Rise Of Denial"...
Holmes: To je tipična old school Paradise Lost pjesma. Aranžman, agresivnost, sve je kao prije 15 godina (smijeh). Oduvijek sam mislio da grub i agresivan vokal funkcioniše samo kada je i muzika agresivna i gruba i to se može čuti ovdje. Tekstualčno se pjesma nosi sa ljudima koji izbjegavaju probleme. To je nešto što svi radimo u neko doba, ne želimo da se suočimo sa problemima. To je sasvim ok, dok ne postane filozofija za sve u životu.

The Aebyss: "Living With Scars" je iduća numera sa zanimljivim naslovom.
Holmes: Da, ta pjesma govori o ljudima koji jednostavno uživaju u problemima. Živa istina, ima ljudi koji ne vole kada nema sekiracije, oni žele da imaju problema i kada ih nema, onda ih stvaraju. Poznajem dosta takvih ljudi i ne znam kako je kod vas, ali Engleska ih je puna (smijeh).

The Aebyss: "Last Regret" zvuči kao nešto veoma osobno...
Holmes: Hmmm, ova pjesma je jako teška, obzirom da je puna tuge. Mislim da razbija raspoloženje, ali se kao takva uklapa u filozofiju benda. Melodija pjesme je od mene zahtjevala melodično pjevanje, tako da nema vriske ovdje. Što se tiče teksta, mislim da se iz njega može izvući dosta pozitivnog, ali i negativnog. Možete raditi s njim šta hoćete, možda ne znači ništa, možda vama znači. Ne mora tekst imati značenje da bi bio efektan.

The Aebyss: "Universal Dream"?
Holmes: Ovo je pjesma u kojoj zvučimo kao svi naši uzori iz 70-tih godina, ali ipak u Paradise Lost stilu. Čak je i naslov pjesme malo kao Black Sabbath. Tematski ovdje ništa nije o hipicima, već više o generalnim pitanjima o tome ko smo, šta smo, šta radimo ovdje, kada odlazimo i slično. Svako se nekada zapitao to i koliko god to bio neki kliše, za pjesmu je to i dalje odlična tema.

The Aebyss: Hvala na ovom prelomu iz pjesme u pjesmu. Prije ovog izdanja ste objavili "Drown In Darkness" kolekciju demo snimaka. Koliko je rad na tome uticao na vaš pristup novom materijalu?
Holmes: Ma za nas je to bilo zabavno i mislim da je jako lijepo od kuće Century Media da to uradi za nas. Mene to podsjeća na moju mladost kada smo mijenjali demo kasete. Danas je ovo čisto za kolekcionare. Zvuk i muzika su naravno pravo sranje, to se ne može slušati, ali je zabavno. Ja sam napisao i nekoliko riječi za svaku pjesmu, tako da se isplati kupiti, ako želite imati sve. Što se tiče uticaja, njega nije bilo. Za nas su to dvije odvojene stvari. Album bi ispao ovako žestok i bez rada na demo snimcima. Štaviše, ovaj demo materijal je bruka i sramota (smijeh). Nije mene sad stid da to ljudi čuju jer je zabavno, ali sumnjam da će neko porediti to sa našim današnjim zvukom.

The Aebyss: Jedna od stvari koje moramo razriješiti jeste pitanje novog bubnjara. Na fotografijama imamo Adrian Erlandsson-a (ex- At The Gates, ex-Cradle Of Filth), ali nije on svirao na albumu, zar ne? I da li je on sada ipak stalni član benda?
Holmes: Na albumu je svirao Šveđanin Peter Damin, jer nismo imali bubnjara u tom momentu. U isto vrijeme smo počeli sa audicijama i Adrian je prošao. Posao snimanja albuma je ipak okončao Peter jer smo htjeli da mu zahvalimo što nam je pomagao dok nismo imali bubnjara. Adrian je na audiciji odsvirao četiri pjesme i to je to. Naravno, poznavali smo ga iz njegovih ranijih bendova i znali smo da će biti dobar i kod nas.

The Aebyss: Na turneji za novi album ponovo dolazite u Hrvatsku. Svjedoci vašeg prošlog gostovanja kažu da ste imali problema i da niste bili dobri uživo. Da li misliš da će se to popraviti pogotovo sad kada je Adrian kičma benda?
Holmes: Ne znam, možda. Mi sviramo jako puno i jako često i naravno da se desi da nekada imamo loš dan i da ljudi misle kako smo užasni. Ja mislim da nismo grozni i ne sekiram se kada me neko kritikuje. Ako nas je neko gledao jednom i kaže da nismi valjali ok, da mi neko ko nas je gledao 10 puta kaže kako smo uvijek bili grozni, e onda bi se nasekirao. Ali, i mi smo ljudi, nije moguće uvijek biti fantastičan na bini. Pogotovo ne na festivalima. Festivali su najlošija moguća koncertna promocija. U Hrvatsku dolazimo na turneji, tako da ćemo sigurno dati sve od sebe da popravimo utisak.

The Aebyss: Odlično, onda se vidimo tada. Zahvaljujem se na jako prijatnom razgovoru!
Holmes: Nema na čemu, vidimo se!

radiosarajevo.ba

Emisija The Aebyss na programu je utorkom u 21,00!