Video koji će vas rasplakati: Ušao je u taj bunar kao dječak, izašao je kao muškarac

Prije tačno 10 godina Cristian Marian Becheanu (14) vraćao se iz škole. Zaustavio se kod dvorišta u kojem je trogodišnji dječak pao u bunar. Malenom je ponestajalo zraka, a vatrogascima opcija...

"Prvo sam se bojao, a onda više nisam."

To su bile prve riječi tada 14-godišnjeg Cristiana Mariana Becheanua, rumunjskog dječaka čije se nevjerojatno herojstvo prepričava i danas. Prošlo je tačno deset godina otkako je Cristian riskirao život kako bi spasio trogodišnjeg Gabriela koji je pao u bunar u Segarcei, malom gradu na jugu države.

Trending

Ko to tamo mijenja identitet Baščaršije? Kontaktirali smo Federalnu upravu za inspekcijske poslove

Tog naizgled običnog dana Cristian se vraćao iz škole. Prolazeći kraj jednog dvorišta, vidio je okupljene mještane, vatrogasce... Svi su stajali oko rupe koja je zapravo bunar. Iznad bunara otac se držao za glavu, majka i sestra su neutješno plakale.

Na dnu 15-metarske mračne rupe bio je Gabriel koji je tamo upao igrajući se u dvorištu. Čuli su ga dolje, znali su da je živ, ali nisu znali u kakvom je stanju niti koliko još zraka ima.

Kopali su, ali bilo je uzalud

Situacija je postajala sve dramatičnija.

Satima je maleni dolje. Svaka minuta je važna. Pozvali su bager koji je pokušao iskopati rupu, ljudi su kopali lopatama, neki i rukamna. Ali uzalud.

'Idem ja'

Malenom je ponestajalo zraka, a vatrogascima opcija. Trebalo je brzo reagirati, nešto poduzeti. Vatrogasci se odlučuju na riskantan potez, treba poslati nekoga dolje. To je jedini način. Nema druge.

Ali koga? Rupa je toliko mala, odrastao čovjek jednostavno se ne može provući. Morat će djeca dolje. Javljaju se dva dječaka, koji odustaju nakon što im vatrogasci objasne da će ih privezati za noge i spustiti naglavačke. Nitko im nije zamjerio. Uplašili su se.

"Idem ja, ne bojim se", čuo se glas iz pozadine.

Bio je to Cristian.

Rumunjski anđeo

Pripremaju ga. Posebno je emotivan dio gdje vatrogasac priča s njim. Jedan na jedan, muški razgovor.

Cristian je odlučan. Boji se, ali ne pokazuje strah. S njegovog lica može se iščitati samo jedno - mogu ja to.

Ušao je kao dječak...

Stavili su mu kacigu, osigurali ga užetom. Kamera pokazuje na njega, on maše. Onako dječački, zaigrano. Minutu kasnije naglavački je u rupi.

Uspio je!

Vatrogasci i mještani vuku uže. Čini se da su dobili nekakav signal iz rupe. Među okupljenima je tišina, nemir. Je li Cristian uspio uhvatiti maloga, u kakvom je uopće stanju? Može li to uopće izvesti ovaj mršavi dječak?

Odjedanput, eksplozija radosti! Uspio je, dječak je uspio! Obojica su na sigurnom. Kad su izvukli Cristiana, on je čvrsto držao trogodišnjeg Gabriela kojeg otac odmah uzima u naručje i ljubi.

Otac plače. Svi plaču. Vatrogasac grli Cristiana, plače i on. A junak ove priče, rumunjski anđeo, kako su ga prozvali, na licu ima zarazni smiješak. Do njega dolazi i otac dječaka kojeg je spasio. Grli ga i ljubi. 

Možda je u tu rupu ušao kao dječak, ali izašao je kao muškarac.