Fenomen Rusije: Najsmrtonosnije jezero svijeta kojem su zabranjene posjete

Naime, nivo radijacije u ovom jezeru je izuzetno visok, zbog čega bi, ukoliko provedete samo sat vremena pored njega, nivo radijacije u vašem tijelu iznosio 600 rendgena, što je doza koja bi vas ubila.

Jezero je smješteno u ruskoj regiji Čelabinsk, nedaleko od granice s Kazahstanom, a u sklopu tvornice za reprocesiranje nuklearnog otpada Majaka, zbog čega je i tako opasno.

Ova tvornica izgrađena je 1940-ih godina, nakon što su Sovjeti proizvodnju oružja preselili na istok kako bi izbjegli nacističku invaziju, a tvornica Majak je bila jedna od najznačanijih. Stranci ovoj tvornici nisu smjeli prići punih 45 godina, a tek nakon što je Boris Jelcinj potpisao uredbu iz 1992. godine, stranci su dobili pristup i ona je proglašena najzagađenijim mjestom na svijetu.

Tokom decenije izolacije inženjeri tvornice Majak su ispuštali radioaktivni otpad u jezero, a riječ je o koktelu radioaktivnih elemenata, uključujući dugotrajne fisijske proizvode kao što su Strontium-90 i Cesium-137.

Dok se nije saznalo šta rade, u regiji je zabilježeno 21 posto više oboljenja od raka, 25 posto više urođenih mana i 41 posto više oboljelih od leukemije.

U trci sa Zapadom, kad je riječ o naoružanju, inženjeri u Majaku nisu brinuli o sigurnosti pa se tokom ‘50-ih i ‘60-ih dogodilo nekoliko nesreća u nuklearnom pogonu.

Lokalno stanovništvo itekako je osjetilo posljedice. Obližnja rijeka Techa, iz koje je nekoliko sela crpilo pitku vodu, bila je toliko kontaminirana da je čak 65 posto stanovnika osjećalo posljedice zračenja.

Doktori nisu smjeli spominjati zračenje u svojim dijagnozama, pa su ti pacijenti označavani kao oni s “posebnom bolešću”. Njihovi kartoni smatrani su tajnima do ‘90-ih.

Sredinom ‘50-ih inženjeri su shvatili da ispuštanje otpada u jezero nije dobra ideja, pa su ga počeli skladištiti u bačvama. U septembru 1957. te su bačve eksplodirale, a 70 tona radioaktivnog otpada završilo je u vazduhu. Površinu od čak 23.309 kvadratnih kilometra prekrili su izotopi cezija i stroncija, ugrozivši time živote 270.000 stanovnika Sovjetskog saveza.

Strahujući da će privući međunarodnu pozornost na Majak, vlasti su odlučile ubuduće odlagati otpad na više lokacija. Deset godina kasnije to je područje pogodila suša, jezero Karačaj počelo se sušiti otkrivajući radioaktivni otpad u svom bazenu. Vjetar je raznosio radioaktivne čestice s isušenog korita jezera, izloživši pola miliona ljudi zračenju od 185 petabekerela (5 MCi).

Između 1978. i 1986., jezero je ispunjeno sa skoro 10.000 šupljih betonskih blokova kako bi se spriječilo pomicanje sedimenata.

Većina stanovništva u međuvremenu je evakuirana sa šireg područja, međutim bilo je onih koji nisu otišli pa danas piju zagađenu vodu i udišu zagađeni zrak. Jezeru se ne približavaju, ali uprkos tome nivo smrtnosti među njima je veoma visok.