Rajska ljepota u nekadašnjeg središta trgovine robovima

AA je pokrenula "Veliki afrički projekat" u okviru kojeg donosi brojne reportaže i nudi jedan novi pogled na afrički kontinent. Projektom, u koji je uključeno preko 20 novinara AA, nastoje se predstaviti ljepote afričkog kontinenta, te životne priče ljudi sa tih prostora.

Ime otoku Zanzibaru dali su iranski trgovci i doseljenici koji su ga nazivali "obalom crnaca", na perzijskom "zengi bar". Otokom, kojim su protkani tragovi arapske i perzijske kulture, godinama su vladali Portugalci, Umanci i Britanci.

Najstarije naseljeno mjesto otoka je grad Stone Town, koji je 2000. godine uvršten i na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Ono što Zanzibar čini posebnim u odnosu na druge otoke i gradove zasigurno je njegova kultura i arhitektura.

Uski sokaci kojima ne mogu proći automobili, te kamene kuće i zgrade simbolični su za otok Zanzibar. Malim ulicama, kojima su tokom i prije 19. stoljeća vođeni robovi, danas prolaze mnogi bijelci, koje lokalno stanovništva naziva "Mzunga", te izvlače pouku iz historije.

Ipak, najupečatljiviji detalj Zanzibara, a moglo bi se slobodno reći i simbol ovog ostrva predstavljaju Zanzibarska vrata, masivna izrezbarena drvena vrata koja krase ulaze mnogih lokalnih kuća. Vrata predstavljaju dio indijske kulture, a na nekima se mogu primijetiti i izrezbareni odlomci iz Kur’ana.

Zgrade sagrađene od kamena krase prelijepi drveni balkoni, kao i prozori koji se otvaraju prema vani.

Prema historijskim izvorima, u vrijeme petog abasijskog halife Haruna er-Resida, na otocima Zanzibar i Pembe formirani su brojni gradovi.

Tokom arheoloških iskopavanja u 20. stoljeću otkrivena je džamija kapaciteta 70 osoba koja je sagrađena u 10. stoljeću. Arheolozi tvrde da je na tom mjestu i ranije bila džamija sagrađena u osmom stoljeću, te da je to najstariji spomenik u Supsaharskoj Africi.

Osim toga, u regiji Ukuu Unguja su 1865. godine pronađeni dinari za koje se pretpostavlja da potiču iz 797. godine.

Brojna su mjesta na otoku Zanzibar koja svjedoče o krvavoj historiji kolonijalizma, obzirom da je Zanzibar bio tranzitni centar u trgovini robovima i slonovačom, koji su dolazili sa iz tanzanijskog Bagamoya.

Tu su mnoge raskošne kuće koje su bile u vlasništvu trgovaca robovima. Na mjestu pijace na kojoj su prodavani robovi i zgrade u kojoj su bili zatvoreni, danas se nalazi velika crkva.

Na otok Zanzibar dovođeni su robovi iz različitih kultura, govorili su različite jezike. Među njima je bilo zanatlija i onih koji su bavili muzikom. Zatvoreni, bez mogućnosti da razgovaraju, zajedno su dijelili svoju tešku sudbinu.

Trgovci robovima na Zanzibaru, kada bi doveli svakog roba na otok, najprije bi morali platiti porez za svakog od njih. Najskuplji robovi bili su djeca i žene. U drugoj polovini 19. stoljeća bila je velika potražnja za robovima, neki od njih bi završili u Južnoj Americi, neki u Indiji.

Amir Muhammed, historičar i naučni istraživač sa otoka Zanzibar, u razgovoru za AA istakao je kako su Perzijanci prvi zakoračili na ovaj otok, još u osmom stoljeću. Istakao je kako je dolaskom Arapa na otok došlo do velikih promjena.

Muhammed ističe kako je Zanzibar prije 200 godina bio prihvaćen kao muslimanska arapska država, a nakon što je otok u svijetu postao poznat po trgovini robovima i slonovačom, došli su Evropljani.

Dalje navodi kako su robovi i slonovača sa otoka prodavani na Bliskom istoku i Evropi. Prije revolucije 1964. godine, na otoku Zanzibar živjelo je 60.000 Arapa i blizu 500 Evropljana. No, većina Arapa je nakon toga bila primorana napustiti otok.

"Trenutno na otoku živi oko 2.000 Arapa. Tu su i Tanzanijci koji dolaze zbog posla", kazao je Muhammed, naglasivsi kako danasnja vlada u zemlji nije engleska, nego afrička, koja je uspjela ujediniti zemlju.