Put kroz vrijeme: Najpoznatiji mostovi Sarajeva i njihove fascinantne priče

Sarajevo je grad koji živi na obalama rijeke Miljacke, a njegove veze preko vode čine mostovi – ne samo važni saobraćajni pravci, već i neizostavni dio bogate kulturne i historijske baštine.

Svaki most nosi svoju priču, podsjeća na različite epohe i ljude koji su ovdje živjeli, stvarali i gradili zajednicu.

U ovom tekstu predstavit ćemo samo neke od brojnih mostova koji krase Sarajevo, jer njih ima mnogo više nego što možemo spomenuti – od starih drvenih ćuprija do modernih pješačkih konstrukcija.

Trending

Elmedin Konaković u Dohi: Sastanak sa premijerom i ministrom vanjskih poslova Katara

Svaki od njih ima svoju posebnost i značaj, a zajedno grade sliku grada koji je stoljećima bio mjesto susreta različitosti, a danas čvrsta veza između prošlosti i budućnosti.

Šeher-Ćehajina ćuprija

Ovaj nacionalni spomenik naše zemlje, nalazi se tik do poznate Inat kuće i pretpostavlja se da je izgrađen u 16. ili 17. vijeku.

O imenu Šeher-Ćehaja postoje mnoge priče. Jedna predaja kaže kako je gradnju mosta finansirao izvjesni Alija Hafizadić, a druga, poznatija među Sarajlijama, veli kako je graditelj ćuprije bio čuveni Hadži Husein, šeher-ćehaja (upravitelj) grada. On je, vjeruje se, umro prije nego je most sagrađen. Kada je vijest o njegovoj smrti stigla do njegovog sina Mustafe u Stambol, ovaj odluči da se sa ženom vrati u Sarajevo i dovrši izgradnju mosta. Postoji legenda prema kojoj je u Šeher-ćehajinu ćupriju bio ugrađen veliki dijamant. Međutim, nedugo poslije završetka mosta dijamant je nestao.

Pasvandžije (čuvari čaršije) tragali su za kradljivcem od kuće do kuće, da bi se ispostavilo da je jedan zaljubljeni mladić dijamant ukrao za svoju djevojku. Ganut njegovom velikom ljubavlju sarajevski kadija (sudija) se smilovao i oslobodio mladića, ali dijamant više nikada nije ponovo ugrađen u most.

Latinska ćuprija

Prvi spomen na most Latinska ćuprija pronađen je u defteru (popisu) iz 1541. godine, gdje se navodi kako je most podigao izvjesni sarač Husein, sin Širmedov. Iz jednog kasnijeg dokumenta može se zaključiti kako se radilo o drvenom mostu, koji je ubrzo porušen i umjesto kojeg je sarajevski ajan Ali Ajni-Beg izgradio kamenu ćupriju.

Taj kameni most je 1791. odnijela velika poplava, nakon čega je 1798. godine, iz sredstava koje u dobrotvorne svrhe zaviještao ugledni sarajevski trgovac Abdulah Briga, Latinska ćuprija izgrađena u svojoj današnjoj formi. Ime je Latinska ćuprija dobila po Latinluku, mahali na lijevoj obali Miljacke, koju su naseljavali sarajevski katolici.

Od 1918. do 1993. godine Latinska ćuprija zvala se Principov most, po Gavrilu Principu, koji je svega nekoliko metara od ovog mosta izvršio atentat na austro-ugarskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Taj događaj, poznat kao Sarajevski atentat, bio je povod za početak Prvog svjetskog rata.

Ćumurija most

Drveni most Ćumurija izgrađen je nekad prije 1565. godine, kada se prvi put pominje. Prvobitno se zvao hadži Hasanova ćuprija, po dobročinitelju koji je finansirao njegovu izgradnju. Most je napravljen da poveže mahalu oko Ajas-pašine džamije, koja se nalazila na desnoj obali Miljacke, sa mahalom Bakr-babine džamije na At Mejdanu. Ajas-pašina mahala bila je sjedište sabljarskog esnafa, pa su upravo pokraj ovog mosta sabljari u Miljacku istresali pepeo ćumura (drvenog uglja) kojeg su koristili za loženje vatre prilikom izrade sablji.

Po ćumuru most u narodu i dobi današnje ime – Ćumurija. Nekoliko puta je Ćumurija pretrpjela velika oštećenja od poplava, pa je drvena konstrukcija 1886. zamijenjena željeznim mostom koji je prvobitno služio za potrebe izgradnje željezničke pruge Bosanski Brod – Zenica.

Od 1919. most se zvao Zrinjskog most, po hrvatskom banu Petru Zrinjskom, a 1993. godine mu je vraćeno ime Ćumurija. Nakon opsežne rekonstrukcije most je 2002. godine otvoren za saobraćaj motornih vozila.

Drvenija most

Drvenija most je sagrađen za vrijeme Austro-ugarske vladavine 1898. godine da spaja obale rijeke Miljacke. U blizini mosta na lijevoj obali se nalazila Vojna komanda i Prva gimnazija na desnoj. Kako je most često plavila nabujala Miljacka, 1980-tih godina je drvena konstrukcija mosta zamjenjena betonskom, a drvena ograda je sačuvana. Most je obnovljen nakon rata 1995. godine. Sam most je mjesto gdje počinju ljubavi sarajevskih gimnazijalaca, jer se most nalazi između Prve gimnazije, Škole primjenjenih umjetnosti i Akademije scenskih umjetnosti, na jednoj i Privredne škole i Pedagoške akademije, na drugoj strani.

Čobanija most

Čobanija most također je nekad bio drveni. Izgradio ga je Hasan Vojvoda 1557., a obnovljen je za vrijeme šejha Kaimija, sarajevskog pjesnika pa ga neki zovu i "šejhanija most" kao i "šejtanija most". Godine 1886. željezni most je sagrađen na mjestu starog, ali je zbog lošeg oslonca propao. Na njegovom mjestu je sagrađen novi 1888. godine.

Festina Lente

Festina lente (Požuri, polako) most svečano otvoren 22. augusta 2012. godine kod Akademije likovnih umjetnosti.

Spaja šetalište Obale Maka Dizdara ispred Akademije likovnih umjetnosti, čiji su ga studenti i dizajnirali: Adnan Alagić, Amila Hrustić i Bojan Kanlić (smjer produkt dizajn) sa Radićevom ulicom. Most je dužine 38 metara i širine od 4 do 7 metara. Njegova čelična konstrukcija obložena je aluminijskim pločama, a ograda je načinjena od laminiranog stakla sa drvenim rukohvatima.

Osvjetljen je LED rasvjetom postavljenom na ogradi i podu, a u središnjem dijelu mosta postavljene su dvije drvene klupe za odmor. Na oba ulaza na most u podu je ugraviran natpis ''Festina Lente'', što na latinskom znači ''požuri polako''.

Eiffelov most

Pješački željezni most Skenderija je među Sarajlijama poznat i kao Eiffelov most. Negdje oko mjesta današnjeg mosta osmanski je namjesnik Skender-paša, po kojem jedan čitav kraj na lijevoj obali Miljacke nosi ime Skenderija, podigao drvenu ćupriju krajem 15. ili na samom početku 16. vijeka.

Hirovita Miljacka često je odnosila sarajevske drvene ćuprije, pa je tako bilo i sa Skenderijom. Austro-ugarska uprava tome je stala u kraj, pa je regulirala tok Miljacke i nanovo sagradila brojne mostove, među kojima 1893. godine i željeznu Skenderiju. U Sarajevu postoji predanje, koje nema potvrdu niti u jednom pisanom dokumentu, da je ovaj most projektovao čuveni Alexandre Gustave Eiffel, arhitekt čuvenog Eiffelovog tornja u Parizu.

Tokom posljednjeg rata most je znatno oštećen, a posljednji put je rekonstruiran 2004. godine.