Duga tradicija kožarstva: U Visokom sačuvana jedina stupa na Balkanu

Prema historijskim činjenicama, Osmanlije su prilikom dolaska u Visoko iskoristile tradicionalno kožarstvo koje se razvijalo u kućnoj radinosti kao stratešku industrijsku granu i stvorili jedan oblik organizirane proizvodnje koja se mogla kontrolirati i unapređivati s jednog mjesta.

"Kožarstvo je egzistiralo i u srednjem vijeku u Visokom, bez obzira na to što se spominje papin legat u trinaestom vijeku, kojem on daje zadatak da mu donese krzna kune zlatice iz Bosne, što je samo naučna pretpostavka, da se radi o Visokom“, govori za Radiosarajevo.ba Goran Čakić, historičar iz Visokog.

Tradicija kaže da je vještina prerade kože došla iz Sjeverne Afrike odnosno Maroka, a prema drugom izvoru, ovaj zanat u Visoko su prenijeli Budimlije – Mađari.

Ovaj zanat svoj puni zamah dobio je u prvoj polovini 17. stoljeća kada se u Visokom susreće veliki broj zanatlija koji se bave preradom kože i zovu se tabaci, a njihove radionice tabhane.

"Njihov rad već tada ima formu razvijenog zanata sa samostalnom esnafskom organizacijom u okviru tabačkog odžaka, s pirnamom (pismeni status) i bajrakom sa dva tuga“, govore nam u Zavičajnom muzeju Visoko.

O brojnosti i razvoju tabačkog ensafa u Visokom svjedoči i Tabačka džamija podignuta na obali rijeke Fojnice, u dijelu grada koji se zvao tabhana, gdje su se nalazile stupe i gdje su tabaci veliki dio posla oko “činjenja” odnosno prerade kože obavljali na vodi.

Danas, u 21. vijeku, svi turisti koje posjete ovaj kraljevski grad, mogu vidjeti i jedinu sačuvanu Tabačku stupu na Balkanu koja je kao glavni dio tabačkog alata služila za mrvljenje prirodnih štavnih sredstava – lista ruja i hrastove šiške i izložena je u centru grada.

"Stupa se sastoji od dva velika drvena dibeka (drveno bure), dva kljuna (dio stupe kojim se “tukao” ruj i šiška), vretena (manja drvena osovina), matijevnice (velika drvena osovina), dvije babe (drveni nosači kljuna) i šindre (drveni pokrov). U dibecima, velikim posudama izdubljenim obično od bukovog debla, pomoću kljuna usitnjavao se list ruja i šiška. Otvor dibeka je bio prekriven darom (jutana vreća), da šiška i ruj ne bi ispadali – 'frcali' iz dibeka okolo. Ruj se upotrebljavao za preradu tanje kože: 'lake' goveđe, ovčije, kozije, janjeće i jareće dok se šiška koristila za štavljenje 'teške' goveđe kože“, govore nam kustosi iz Zavičajnog muzeja Visoko.

Kako nam kažu, kod prvog prerađivanja kože u krečlucima (okrugle jame u zemlji, duboke preko jednog metra, napunjene gašenim krečom) potapale su se kože kako bi omekšale i otpustile sitnu dlaku ili vunu.

Ova Tabačka stupa, kao dio fundusa Zavičajnog muzeja u Visokom, predstavlja eksponat koji je od velikog značaja za Visoko, a kao takav je postao i jedinstvena turistička atrakcija u BiH, ali i na Balkanu.

U 2016. godini izvršena je konzervaciji ove stupe, a ovaj zahvat na pomenutom eksponatu bio je dio većeg projekta putem kojeg je ostvarena saradnja sa stručnjacima iz Centra za konzervaciju i restauraciju, pri Zemaljskom muzeju.

“Cilj nam je bio zaštiti i produžiti vijek trajanja ovom eksponatu koristeći zaštitna sredstva premazivanjem, koja, iako su već korištena ranije, vremenom izgubila svoja svojstva pa ih je bilo potrebno obnoviti“ rekli su nam nadležni.

I zaista, prilikom naše posjete, uvjerili smo se kako je Tabačka stupa dragulj koji se nalazi u srcu Visokog i predstavlja jednu od najvećih turističkih atrakcija kako za lokalne tako i za strane strane posjetitelje.

Prije nego što posjetite Visoko i sami se uvjerite u ljepotu Tabačke stupe, što vam toplo preporučujemo, u našoj fotogaleriji pogledajte kako izgleda ovaj glavni dio tabačkog alata kojim su se za vrijeme Osmanlija koristili Visočani prilikom prerade kože.