'Uspjeli smo, Ferhadija ponovo sija istim sjajem'

Izgrađena je 1579. godine u klasičnom otomanskom stilu. Uništena je eksplozivom 7. maja 1993., a njena obnova je trajala deset godina.

Taj projekt realiziran je uz pomoć donatora i trudom Banjalučana, koji su sakupljali kamen po kamen da bi joj vratili prijašnji izgled. Radovi su završeni, okončano je i njeno unutrašnje oslikavanje, a već je pohode vjernici, ali i turisti koji dođu u Banju Luku. Simbolično će biti otvorena na dan kad je, prije 23 godine i srušena.

Sead Pašić, koji je obavljao funkciju direktora za izgradnju džamije Ferhadije prisjeća se tog perioda. Kaže da nije bilo lako, ali da su, uz svesrdnu pomoć iz BiH i inozemstva, uspjeli u namjeri zbog čega je izuzetno ponosan.

“Naš zadatak je bio složen zato što je, po našim saznanjima, prvi put u historiji ovog dijela Evrope, bez ratnih djejstava srušen nacionalni spomenik kulture”, kazao je taj građevinac s dugogodišnjim iskustvom.

Ostaci tog objekta razvezeni su na četiri različite lokacije. Pronašli su, priča Pašić, dvije (jezero u Karanovcu i smetljište Ramići) te nastojali iskoristi što je moguće više tih ostatka.

 

Pašić se prisjeća da je zadatak koji je pred njih postavljen dodatno otežavala i činjenica da su se, na tim deponijama, nalazili ostaci još dviju banjalučkih džamija (Arnaudija i Gazaferije), koje su također bile kulturni spomenici: “Bilo je važno da ne pogriješimo i dijelove koji pripadaju jednoj od tih dviju džamija, ne ugradimo u Ferhadiju. To ne bi bilo uredu. Uz pomoć programa, koji smo nabavili zahvaljujući Ambasadi SAD-a, trodimenzionalno smo skenirali oko 3.500 fragmenata te tako saznali gdje se koji od njih nalazio i tu smo ga i ugrađivali. Ostaci koji nisu pripadali Ferhadiji nisu se mogli ni uklopiti, odstranjivali smo ih na lokaciju u Vrbanji.”

Pašić podsjeća da je prije ponovne izgradnje džamije Ferhadije trebalo prvo adekvatno sanirati njene temelje i dozidati ih do određene visine što je važno, s obzirom na činjenicu da je Banja Luka trusno područje. Zahvaljujući zaposlenicima Zavoda za zaštitu spomenika u Kotoru (Crna Gora), koji su radili na sanaciji Ferhadije poslije zemljotresa u oktobru 1969.,dobili su arhivu i na taj način riješili mnoge dileme.

“Kao nacionalni spomenik, Ferhadija je izuzetno lijepa, prostorno savršeno urađena. Zbog toga smo se mi, koji smo je ponovo gradili, plašili hoćemo li znati to uraditi. Osnovni zahtjev za takve spomenike jeste da se grade na istom mjestu, od istih materijala i na isti način kao što je to bilo prvobitno. Mi smo u potpunosti uspjeli u tome, a sve to zahvaljujući ekipi stručnjaka iz BiH i Turske. Nosilac tog projekta je prof. Muhamed Hamidović”, navodi.

Svaki kamen koji je pronađen ponovo je na svom mjestu, a dimenzije džamije su iste. Zahtijevalo je to potpunu predanost poslu, nisu se, kaže, žurili, a svaki od oko 3.500 fragmenata koji je ugrađen tri puta je „prebačen“ preko ruku (dovođenje, obrada i ugradnja). Veliku zahvalnost duguju i klesarima firme "Karadrvo" iz Fojnice koji su zidali džamiju, a imaju iskustvo rada na obnovi mostarskih džamija, ali i svima ostalima koji su u tom procesu sudjelovali.

“Nekoliko puta su nam, nenajavljeno, u kontrolu dolazili stručnjaci iz UNESCO-a, koji su bili zadovoljni. Posebno je značajna zasluga tadašnjeg reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića, bez njegovog angažmana džamija nikad ne bi bila ni izgrađena. Značajan je doprinos i bivšeg banjalučkog muftije Edhema Čamdžića i članova Direktorijata IZ-a Banja Luka Kasima Mujčića i rahmetli hadži Muhameda Salkića”, naglašava Pašić.

Njenu ponovnu izgradnju finansijski su podržali i mnogi pravoslavci, stanovnici Banje Luke. Ističe da je i Vlada Republike Srpske donirala 350.000 KM za obnovu Ferhadije, a doprinos obnovi dale su i mnoge države koje imaju ambasade u BiH.

“Na taj način ona je postala simbol internacionalne obnove. U tome i jeste njena prava vrijednost jer je niko ne može svojatati, a ona predstavlja pravu vrijednost”, naglasio je Pašić.