U sjeni sahat-kula: Šta sve vidjeti u Travniku (FOTO+MAPA)

"Niko nikad u Travniku nije ni pomislio da je to varoš stvorena za običan život i svagdašnje događaje..."

Grad vezira i nobelovca, ćevapa i travničkog sira, ali prije svega - grad koji vrijedi vidjeti i posjetiti.

Bilo da ste već bili u Travniku ili ga planirate posjetiti prvi put, ovo su neka od mjesta koja obavezno morate posjetiti.

Jedan idealan turistički dan u Sarajevu: Šta vidjeti, gdje zaviriti

Stari grad

Jedini spomenik iz srednjeg vijeka koji se sačuvao u Travniku je Stari grad (Kaštel). Izgrađen je u doba bosanske samostalnosti u prvoj polovini XV stoljeća, pretpostavlja se u vrijeme bosanskog kralja Ostoje ili kralja Tvrtka II. Grad se sastoji od nekoliko arhitektonskih cjelina, vrlo skladno sklopljenih u cjelokupan izgled tvrđave, pri čemu je svjesno vođeno računa o izgledu terena i svrsi svakog pojedinog bedema. 

Plava voda - Šumeće 

Izvor Plave vode, potok Hendek i rijeka Lašva su stoljećima davali poseban dah ovom dijelu grada, a zbog neprekidne vodene huke ova travnička mahala nosi naziv Šumeće. Kako piše Ivo Andrić tu su se za turskoga zemana okupljali čaršijski prvaci i raspravljali o "političkim" dešavanjima u gradu, a bez sumnje ovo je kroz historiju omiljena destinacija svakog ko je željan daha prirode!

Lutvina kahva - Rudolfova kafana 

Najzanimljivija lokacija na Plavoj vodi je Lutvina kahva, mala kafanica koju je 18. juna 1887. godine posjetio Rudolf Habsburgovac, pa se od tada paralelno koristi i naziv Rudolfova kafana, jer je on darovao novac da se kafana obnovi. Dugo godina je u kafanskoj vitrini čuvana džezva i fildžan iz kojeg je carević popio kahvu. 

Sahat-kule 

Travnik, jedini grad na svijetu s dvije sahat-kule. 

U Gornjoj čaršiji sahat-kula je podignuta uz Hadži Ali-begovu džamiju u Travniku, a pretpostavlja se da ju je sagradio Mehmed-paša Sokolović u 18. stoljeću. Sahat-kulu je 1817. godine obnovio Sulejman-paša Skopljak. Tada joj je dograđen četverovodni drveni krov na stubiće, ispod kojeg se nalazi prostor za smještaj zvona. Tom prilikom je posredstvom austrijskog konzula Von Simschena naručen sat na četiri mine i zvonom koji otkucava pune sate i četvrtine.

Druga sahat-kula nalazi se na Musali, u Donjoj čaršiji, prirodnoj zaravni ispod Starog grada. Ne zna se tačno kada je ova sahat-kula sagrađana, a na njoj su sačuvane dvije ploče s natpisima o obnovi.

Sunčani sat

Travnik je i jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima sunčani sat. Godine 1886. zaljubljenici u satove postavili su sunčani sat na Hadži Ali-begovu džamiju.

Džamije

Osamnaest travničkih džamija znameniti su spomenici islamske arhitekture. Jedna od najpoznatijih je Sulejmanija džamija (Šarena džamija) koja je oslikana ornamentima vinove loze, a od 1815. godine nosi naziv po obnovitelju Selejman-paši Skopljaku. Nalazi se u centru grada uz magistralnu ulicu M5, i magnet je za strane, kao i domaće turiste. 

Turbeta

Travnik je grad s najvećim brojem turbeta (mauzoleja) u Bosni i Hercegovini. Jedno od najpoznatijih je Ilhamijino turbe. 

Na maloj nekropoli iza hotela stoji zatvoreno turbe u kome je sahranjen pjesnik i šejh hadľi Abdulvehab Ilhamija iz Žepča. Pisao je pjesme na bosanskom i turskom jeziku i kroz njih kritizirao tadašnji poredak u zemlji. 

Katoličke crkve 

Godine 1887. u središtu grada podignuta je Crkva sv. Ivana Krstitelja, a na samoj periferiji prema Turbetu uz rijeku Lašvu, nalazi se Gospina kapela i istoimeno vrelo s ljekovitom vodom koje predstavlja mjesto hodočašća na kojem se dovršava podizanje Crve Gospino vrelo.  

Pravoslavna crkva 

Znamenitosti Crkve iz 1854. godine jesu ikone iz 17. - 19. vijeka: Deisis, Bogorodica s arhanđelima i svetiteljima, Bogorodica s malim Hristom i svetiteljima, te grčko jevanđelje, psaltir i apostol te srpski psaltir s časlovcem i srpski Oktoih s grbom Crnojevića. 

Andrićeva kuća

Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića. Rodna kuća pisca Ive Andrića rođenog 1882. godine u Travniku, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1961. za roman Na Drini ćuprija. Muzejska postavka nalazi se na spratu kuće.

Medresa 

Elči-Ibrahim pašina Medresa iz 1706. godine, prozvana i Fejzija po kaligrafu efendiji Đuliću, zgrada je neomaurskog stila u kojoj je Ibrahim-pašinim poklonom 103 rukopisne knjige u Šumeću utemeljena prva gradska biblioteka.