Turbo folk: Sve se to dogodilo na putu za ludilo

Skoro dvije i pol decenije po nastanku žanra, za koji se tvrdi da ga je imenovao Rambo Amadeus, a koji je nastao kao odgovor na opće smanjenje kriterija i holivudizacije tranzicijskih društava, može se reći da je preživio razne mutacije.

Danas skoro da jedva pamtimo utemeljitelje žanra jer su se vremenom stekli novi ''virusi''. Moglo bi se reći da je razlika u odnosu na devedesete pa i dvijehiljadite u tome da se preko raznih takmičenja zvijezda, turbo ipak polako vraća korijenima.

Vremenom su se, čini se, ispucali Brzi, Viki, Mića, Miki, Dule, Rale, Beki, Suki, Sneki. Oni su sišli sa scene, a ljudi se vraćaju provjerenim vrijednostima. Istina, vrlo je teško povući granicu između šta je u folku turbo, a šta klasik. No, recimo, da su granice žanra tematski određene.

Ako se pjeva o motorima, brzim automobilima, raznim stimulansima i zabavama do kasno u noć, stvar se može nazvati turbom, dok klasici uglavnom počivaju na običnoj ljubavnoj tematici. 

Bez obzira na sve to, turbo je preživio i danas se za njega može reći da je kanoniziran. Vjerovatno će ono što naraste iz njega kroz određeno vrijeme biti predmet izučavanja popularne kulture.

Anketa: Slušate li turbo folk?